Page 235 - Rijeci_2016_svibanj_4_digital

Basic HTML Version

230
riječi
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
Dakle, modeli suradnje javnog i privatnog sektora u cilju promocije komercijalnih aktivnosti i razvojnih potencijala u urbanim
cjelinama mijenjali su se, nadograđivali i usavršavali
57
. No, cijeli taj evolucijski put obilježila je kultura, kako u smislu produkcije
(kulturne proizvodnje), tako i u smislu kulturne potrošnje (konzumiranja). To je „točka susreta“ oko koje se vrti izgradnja
identiteta, u dinamičnoj sprezi različitosti komercijalnih aktivnosti.
Brojne ideje i dobre prakse u vezi s kreativnim gospodarstvom početkom 21. stoljeća iznjedrile su koncept
kreativnog
grada
58
. Ovaj pojam opisuje urbani kompleks u kojem su različite kulturne aktivnosti sastavni dio ekonomskog i društvenog
funkcioniranja grada. Takvi gradovi svoj razvoj bazirajuna snažnoj društvenoj i kulturnoj infrastrukturi, uz visokukoncentraciju
kreativnog rada. Upravo zbog svojih afirmiranih kulturnih sadržaja,
kreativni gradovi
su privlačni i poželjni za izravna ulaganja.
Landry (2008:17) tvrdi da gradovi imaju jedan od ključnih resursa - svoje ljude. On ističe kako su mnogi svjetski gradovi,
suočeni s tranzicijom i globalizacijom, u pitanje doveli svoju vitalnost. Prijelazna razdoblja razlikovala su se od regije do regije.
„Dodana vrijednost u europskimgradovima stvara se u doživljaju stanovnika i posjetitelja kroz prezentaciju kulturnih dobara,
baštine, vizualnih umjetnosti ili drugih kulturnih aktivnosti. Na primjer, Bayreuth, Edinburgh ili Salzburg, koriste festivale koji
oblikuju identitet cijelog grada. Neki gradovi nastoje osigurati zaposlenost i prihode razvijajući kulturne i medijske industrije
koje postaju središta urbanog i regionalnog rasta. U drugim slučajevima kreativnih gradova, prevladavajuća je uloga kulture
u prožimanju sposobnosti umjetnosti i kulture da njeguju održivost, socijalnu koheziju i identitet“ (ibid.).
Prema Landryu i Floridi (ibid., 2008:18), sadržajno i funkcionalno značenje pojma
kreativni grad
podrazumijeva njegovu
upotrebu u slučajevima (a) grada umjetnosti i kulturne infrastrukture, (b) grada
kreativne ekonomije
, (c) grada kao sinonima
za snažnu
kreativnu klasu
i (d) grada kao mjesta koje njeguje kulturnu kreativnost ili
kreativnog grada
. Pojam
kreativnog
grada
širi je od pojmova
kreativne ekonomije
i
kreativne klase
. Radi se o integriranom sustavu organizacija i različitih kultura
u privatnom i javnom sektoru. U razdoblju dramatičnih promjena, tijela gradske vlasti i sve institucije moraju surađivati i
inventivno rješavati razvojne izazove, oslanjajući se na glavni resurs kojeg čine ljudi sa svim svojim vizijama, idejama, znanjima,
željama, motivacijom, potrebama, sposobnostima i stvaralačkim potencijalima. U protivnom, nazadovat će! Koncept se
bazira na pretpostavci da i „obični“ ljudi mogu učiniti dramatične pozitivne promjene ako u svakodnevnom radu koriste
samo pet posto više mašte nego inače.
Doprinos kreativnog sektora ekonomskoj vitalnosti gradova može se mjeriti kroz izravni doprinos sektora proizvodnje,
dodane vrijednost, plaća i zaposlenosti, te kroz neizravne i inducirane učinke koji se očituju u rashodima, tj. potrošnji turista
koji posjećuju grad kako bi uživali u njegovim kulturnim atrakcijama. Osim toga, gradovi s bogatom kulturnom ponudom
privlače ulaganja i u druge industrije čije uprave žele svojim zaposlenicima pružiti ugodno i poticajno okruženje.
U
kreativnom gradu
, smatra Landry
59
, nisu kreativni samo umjetnici. Stvaralaštvom pridonose svi oni koji se odgovorima
na ključna pitanja bave na inventivan način, bez obzira na to jesu li radnici, obrtnici, menadžeri, znanstvenici, inženjeri ili
javni službenici. Najzanimljivije ideje i projekte generiraju upravo mješoviti timovi koji problemu prilaze s različitih pozicija,
utemeljenih na vlastitim znanjima, iskustvima i sklonostima. To znači da je
kreativni grad
, zapravo, mjesto „sveobuhvatne
mašte“ jer u njemu podjednako kreativni trebaju biti i birokracija (ma koliko to utopistički zvučalo), pojedinci, poslovni
sektor, ustanove, škole i sveučilišta, kao i svi ostali dionici u gospodarskom i društvenom prostoru.
Kreativni grad
je složeni,
ciklički adaptivni sustav u kojem holistički pristup (samo)upravljanju pridonosi jačanju kreativnosti koja, opet, povratno
utječe na cijelu zajednicu.
Osnovana 2004. godine, UNESCO-va Mreža kreativnih gradova odražava promjenu percepcije kulture i njezine uloge u
društvu ali i (još više) u gospodarstvu
60
. Kako bi gradovi bolje prepoznavali svoje mogućnosti i razvojne potrebe, Mreža
je osmislila sedam tematskih podsektora unutar
kulturnih industrija
. Svaki grad može odabrati jedno područje u čiji će
razvoj usredotočiti svoje napore. Gradovi s tradicijom i naslijeđem u književnosti, filmu, glazbi, likovnoj umjetnosti, narodnoj
umjetnosti (folkloru), dizajnu, informatici/medijskoj kulturi ili gastronomiji mogu podnijeti zahtjev za pristupanje mreži.
Mreža zatim potiče gradove da razmotre kandidaturu
61
u područjima koja iskazuju najveći potencijal za gospodarski i
društveni razvoj. U Hrvatskoj, na žalost, svjedočimo o velikim ali neiskorištenim kulturnim potencijalima, zbog čega još više
57 U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, model je sadržajno određen pojmom „poslovnog unapređenja četvrti“ (am. engl.
business improvement district
), (http://arts.gov/sites/default/
files/Research-Art-Works-Utah2.pdf ).
58 Kulturne/stvaralačke industrije prisutne su gotovo u svim prilozima sudionika 3. međunarodne konferencije o istraživanjima u području kulturne politike u Montrealu 2004. godine. Kako kaže
Cvjetičanin (2004:2) upravo su kulturne i kreativne industrije često u središtu pozornosti znanstvenika, istraživača i stručnjaka, „što ne čudi, jer je ekonomska uloga stvaralačkih industrija prepoznata
u istraživanjima kulturnih politika već prije petnaest, pa i više godina, a upravo su one unijele i najveće promjene u ova istraživanja. Često se izražavaju u pojmu ‘stvaralački grad’ kojim se grad definira
kao izvor inovacija, a osobito se ističe prioritetna uloga stvaralačkih industrija u regionalnom razvoju“ (ibid).
59 Charles Landry 2000. godine napisao je knjigu pod naslovom „Kreativni grad: alat za urbane inovatora“ (
The Creative City: A Toolkit for Urban Innovators
), a
2006. godine „Umijeće razvoja
gradova“ (
The Art of City-Making
). Najzanimljivije dijelove sadržaja i zaključaka iz obaju naslova prenosi Creative Economy Report 2008. (2008:19).
60 London je odličan primjer
kreativnog grada
!
Kreativne industrije
čine drugi najveći sektor u njegovom gospodarstvu. Između 1995. i 2001. godine, londonska
kreativna industrija
rasla je brže od
bilo koje druge velike industrije (osim financijskih i poslovnih usluga), a u tom je razdoblju otvarala između 20 i 25 posto novih radnih mjesta u gradu (Creative Economy Report 2008., 2008:19).
61 Škotski Edinburgh tako je UNESCO-v Grad književnosti, talijanska Bologna Grad glazbe kao i Sevilla u Španjolskoj. Mreži kreativnih gradova pripada i kanadski Montreal koji se, poput njemačkog
Berlina i argentinskog Buenos Airesa, diči titulom Grada dizajna. Santa Fe iz Sjedinjenih Američkih Država Grad je narodne umjetnosti (folklora), isto kao i egipatski Aswan. Grad gastronomije je
Popayan u Kolumbiji (ibid., 2008:20).