Page 233 - Rijeci_2016_svibanj_4_digital

Basic HTML Version

228
riječi
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
DRUŠTVENI I EKONOMSKI ASPEKTI KULTURE
Ekspanzija globalnog tržišta umjetnina
Kulturne djelatnosti i ustanove pridonose izgradnji/povećanju društvenog kapitala kroz ekonomske i socijalne funkcije.
Nedvojbeno je da stvaralaštvo u kulturi i institucije u kulturi značajno pridonose izgradnji društvenog kapitala. Mnogi
znanstvenici, s čime se slažu Pavičić i suradnici (2006:17), ipak upozoravaju kako još uvijek ne postoje usavršene,
općeprihvaćene kvantitativne i kvalitativne metode, kao ni unificirani načini vrednovanja doprinosa kulture društvenom
razvoju. Segmentarno i pojedinačno, ali zbog toga ništa manje važno i vjerodostojno, vrednuje se učinkovitost ustanova u
kulturi/umjetnosti. Sve je aktualniji model analize „kulturne ekonomije gradova“ (ibid.) pri čemu se osobita pažnja posvećuje
istraživanju utjecaja kulturnih sadržaja na imidž gradova kao poželjnih turističkih destinacija.
Međutim, i u svojevrsnom nedostatku preciznih mjernih instrumenata jasno je kako ustanove u kulturi „pridonose
ekonomskom razvoju i prosperitetu društva. One su često sastavni dio turističke ponude, važni poslovni partneri
gospodarstvu, značajni poslodavci – zapošljavaju relativno velik broj ljudi i katalizatori su kvalitete života na svim razinama
– od lokalne do globalne“ (ibid.). Pri tome se nikako ne smije zanemariti pozitivna uloga kulture i kulturnih ustanova u
međunarodnoj suradnji, odnosno razmjeni kulturnih dobara koji na simboličkoj razini predstavljaju najviše etičke, civilizacijske
vrijednosti: opću sigurnost i geopolitičku stabilnost, slobodu, toleranciju. Sasvim je izvjesno kako će zadovoljavajuću
međunarodnu razmjenu (kulturnih) vrijednosti poslovni sektor iščitavati kao
zeleno svjetlo na
investicijskom
semaforu
!
Kultura i znanje, pristup informacijama i kreativnost prepoznati su kao moćni pokretači razvoja. Iako još nema jedinstvene
definicije pojma
kreativne ekonomije
, razumljivo je da on predstavlja, prije svega, novu, suvremenu razvojnu paradigmu na
globalnoj razini. Prema dos Santos-Duisenberg i Laureneinu (2008:4)
kreativna ekonomija
razvija koncept na temelju kreativne
imovine i pristupa koji omogućuje ekonomski rast i razvoj, potičući generiranje prihoda, stvaranje novih radnih mjesta i
zaradu kroz izvoz, te ujedno promičući socijalnu uključenost, kulturne raznolikosti i ljudski razvoj. Novi pojam obuhvaća
gospodarske, kulturne i društvene aspekte u interakciji s tehnologijom, intelektualnom imovinom i ciljevima u turizmu.
To je skup ekonomskih aktivnosti utemeljenih na znanju i razvojnim dimenzijama poveznica na makro i mikro razinama u
ukupnom gospodarstvu.
Kreativna ekonomija
je održiva razvojna opcija koja se poziva na multidisciplinarne političke odluke i
akciju kroz suradnju među resorima. U „srcu“
kreativne ekonomije
su
kreativne industrije
., tj. „ciklusi osmišljavanja, proizvodnje
i distribucije roba i usluga koji kao primarne
inpute
koriste kreativnost i intelektualni kapital. Oni se sastoje od skupa aktivnosti
utemeljenih na znanju proizvodeći materijalna dobra i neopipljive intelektualne ili umjetničke usluge s kreativnim sadržajima,
ekonomskimvrijednostima i tržišnimciljevima“ (ibid.). Suvremena tehnologija ima ključnu ulogu u
kreativnoj ekonomiji
, osobito
u smislu proizvodnje, distribucije, promocije i razmjene informacija (ibid., 2008:8). Rječju, kreativnost je proces tijekomkojega
se ideje generiraju, spajaju i pretvaraju u vrijedne stvari (Creative Economy Report 2008., 2008:10).
Kulturna dobra i usluge predstavljaju vrijednost koju utjelovljuju ili generiraju. Uz komercijalnu, tu je i kulturna vrijednost
koju nije jednostavno mjeriti u novčanom smislu. Drugim riječima, različite kulturne aktivnosti proizvode različita kulturna
dobra i usluge koje su vrednovane kroz specifičnu kulturnu i društvenu prizmu, na način da i oni koji ih proizvode kao i oni
koji ih konzumiraju, u tom procesu vrednovanja dopunjavaju ili transcendiraju njihovu čisto ekonomsku vrijednost. Kriteriji
vrednovanja najčešće obuhvaćaju estetske razloge ili pak doprinos razumijevanju kulturnog identiteta unutar zajednice. Ako
se takav oblik dodane vrijednosti može identificirati, onda se radi o obilježju po kojem se kulturna dobra i usluge razlikuju u
usporedbi s drugim vrstama roba i usluga.
Podskupina
kreativnih industrija
vizualnih umjetnosti obuhvaća antikvitete, slikarstvo, kiparstvo, fotografiju, gravure, rezbarije,
litografiju, kolaže i druge ukrase. Unatoč tome što je kategorizacija proizvoda u ovoj podskupini prilično precizna, poznato
je kako zbog različitih poreznih propisa i poimanja poslovnih tajni, te drugih regulatornih instrumenata (izvozna ograničenja i
tome sl.), godišnji podaci u izviješćima pojedinih država ne odgovaraju stvarnom stanju trgovinskih transakcija. Dostupni pak
podaci o međunarodnoj trgovini kazuju kako je globalno tržište umjetnina ekspandiralo osobito u desetljeću na prijelazu
iz drugog u treći milenij. U razdoblju od 1996. do 2005. godine udvostručila se svjetska trgovina djela vizualnih umjetnosti,
dok je istovremeno najbrže rasla prodaja likovnih djela suvremene umjetnosti i antikviteta. U tom je razdoblju tržište
doživjelo prosječni godišnji rast od 8 posto, a time je činilo 6,6 posto ukupnog izvoza kreativnih roba (ibid., 2008:123), a
dinamizirala se i međunarodna prodaja umjetničkih slika koja je sa 410 milijuna dolara povećala vrijednost na 955 milijuna
dolara. Razvijene ekonomije i dalje dominiraju globalnim tržištem vizualnih umjetnosti ali njihov tržišni udio smanjen je na
70 posto. Udio Hrvatske u ovim je kretanjima zanemariv.
Planiranje kulturnog razvoja – prvorazredno političko pitanje
Planiranje kulturnog razvoja je političko pitanje, od procesa donošenja zakona i strateškog planiranja do financiranja. U
razvoju koncepata planiranja na lokalnoj razini presudno je shvaćanje lokalne zajednice kao dinamičnog urbanog kompleksa
u kojem su različite kulturne aktivnosti sastavni dio ekonomskog i društvenog funkcioniranja grada. Razvoj se bazira na
snažnoj društvenoj i kulturnoj infrastrukturi, uz visoku koncentraciju kreativnog rada.