Basic HTML Version
196
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
9. Lijepa naša
Ipak nisam posustajala. Jer svaki put kad samo pomislim da je u ovoj zemlji nešto opako gnjilo, sjetim se koliko je lijepa Lijepa
naša. (zvuci varijacije na himnu u pozadini). Obuzme me nježnost, pred očima mi se ukažu prizori kao iz promidžbenog
spota Turističke zajednice: krene (kamera) od Slavonske ravnice, prijeđe preko Markove crkve, jurne prema Zagorskim
bregima, vrati se prema drvenim Turopoljskim kapelicama, pa opet gore - na Motovun. Onda se ukaže More. Krenu mi
prve suze. Prizori se nastave kroz Opatiju bajnu. Evo nas već na Velebitu. (vidi - poskok ?!) Kornati! (guši me, susprežem se).
Na Makarskoj sam rivijeri i već vidimDubrovačke zidine. Više ne mogu izdržati emocije i vraćam se prema Plitvicama. Suze
padaju sve jače i jače i sad teku nezaustavljivo kao slapovi.
Nejdem ja nikud! (glumica raskopča košulji i vidi se majica s natpisom: naivka ili sl.) «Pucajte mi u prsa» Ali, ja ne želim u
emigraciju! (okrene se i kao da stvarno plače, obriše suze i ispuhne nos maramicom )
10.
Pročitala sam da postoje i drugi državni prostori koji su neiskorišteni, pa sam napisala nekoliko pisama državnoj upravi, (za
upravljanje državnom imovinom?) ali odgovor nije stizao. Zvala sam ih i telefonom, više puta, a portir mi je objasnio da
zovem u krivo vrijeme, jer je kod njih još drugi svjetski rat. (i spustio mi slušalicu)
Kazaljka na njihovom satu se klatari: ustaše-partizani, ustaše-partizani, ustaše-partizani.
Svratim u svoju banku platiti neke račune i dok čekam, na šalteru, ispred mene, prepoznam onu djevojku koja je umjesto
mene dobila posao u školi. Dugo razgovara s bankovnom službenicom. Ispred njih je hrpa dokumenata i formulara. (sranje,
ovo će trajati)
Čujem da djevojka diže kredit za stan. Naravno, sad ima redovita primanja, pa zadovoljava sve uvjete (sad se njoj fućka). Ja
ne mogu tako nešto ni sanjati. Čujem kako ju bankarica pita hoće li uzeti kredit u eurima ili u švicarskim francima? Veli ona:
u švicarskim francima. I počne potpisivati sve te silne dokumente.
Nek joj je sa srećom! (Blago njoj, mislim si)
11. Lagano Propadanje
Nije mi preostalo ništa drugo nego da unajmim poslovni prostor i plaćam skupi najam. Zbog toga sam počela kasniti s
drugim plaćanjima, pa i s uplatama za vlastite doprinose. Počele su stizati opomene iz Porezne , od Tomislava.
I knjige su se sve slabije prodavale. (jer su i drugi propadali) Nisam uspijevala platiti honorare ni svojim piscima koji su se
nadali da će pisanje hrvatske književnosti, stjegonoša i najjači adut hrvatskog identiteta - biti konačno priznato kao ozbiljni i
redoviti posao. A ne samo kao hobby, kao štrikanje ili skupljanje poštanskih maraka.
Šalu na stranu. Bilo je tu i većih, ali ipak malih poduzetnika koji su odustajali. Npr. onaj mladi Pepić (čitali ste o njemu), onaj
koji je zapošljavao stotine radnika. Njega je stisla ona šefica - poreznica (ne znam joj ime). Žena ga dovela do ludila, tražila
mu dlaku u jajetu. Jednom sam ju i sanjala. Nadvila se nad mene i viče:
«Tko je taj mali Pepić?? Čiji je?? Neće se meni netko za koga se ne zna čiji je, uzdizati. Nije toga bilo ni u socijalizmu, zašto bi
baš sad? Ja sam represivni aparat i to je najvažnije ! Pa makar sve propalo.»
Što sam ja tom Pepiću kriva kaj se nije zaposlio u Poreznoj upravi il nekom drugom javnom poduzeću. To je samo dokaz
da on i nije tak pametan kakvim se želi prikazati. Niti poduzetan. Nema onaj pravi instinkt za opstankom. Nije nanjušio
u kakvim se zapravo prilikama, tj. neprilikama nalazi. Ja sam u biti prava poduzetnica. On je tak pametan i poduzetan, a u
konačnici se ne zna snaći!!
Prijeti da će otići iz zemlje ! Pa nek ide, ko ga drži?
I da će radnici ostati bez posla! Pa nek i oni idu s njim!
Široko im polje. (al neće oni otići, tu ja njih držim – pokaže na srce- tu. Vole oni Hrvatsku. To se zove emocionalna ucjena.
Nisam ja od jučer.
Probudila sam se sva u znoju.