Basic HTML Version
176
riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Žarko Jovanovski
14
Dan kada sam prestao
pisati dnevnik kojeg nikada
nisam niti započeo
Jedno vrijeme nisam uopće pisao. Prirodno, glupo je pisati o tome da jedem, spavam i da sam u depresiji. Konstantno
držanje glave u frižideru rezultat je depresije, a spavam loše jer mi je želudac skroz napuhnut od hrane i gomile pive koju
dnevno popijem. Piva je lijek protiv depresije. Tako si ja to zamišljam. Naravno, zavaravam se. Piva nije nikakav lijek. Od nje
mi je samo lošije, naročito ujutro kada budem mamuran.
Zima je vrlo lijepa ove godine. Toplo je i dani su sunčani. Ja ih uglavnom prespavam, ali kada pričam s ljudima i oni kažu da
je zima lijepa. Ne volim zimu niti kad je lijepa. Sunce za sunčanih dana lupa u oči od jutra do mraka jer je nisko. Sunce zimi
podsjeća na depresiju. Ljudi su glupi jer to ne uviđaju. Nose zimi sunčane naočale da bi uživali u suncu koje ih kinji. Šteta što
naokolo ne hodaju u kupaćim kostimima. Izgledali bi lijepo smrzavajući se na cesti.
Sanjao sam da plivam u beskrajnom moru koje se nalazi u podnožju Medvednice. Desila se globalna katastrofa i sunce je
zalazilo na istoku. Utapao sam se, a u isto vrijeme divio sam se nastranom zalasku sunca. Valovi su bili divno zlatni, a oblaci
upečatljivo crveni. Bilo bi lijepo umrijeti dok sunce zalazi. Zajebavam se. Ne bi uopće bilo lijepo umrijeti. Tamarin tata umire
u bolnici. Tamo nema zalaska sunca. U bolnici je uvijek noć. Tamo imaju čak i ordinacije bez prozora. Kada želiš u jednoj od
tih lijepih ordinacija bez prozora saznati kakvo je vrijeme vani, odeš na internet. Internet je prozor u svijet. Internet je sunce
koje zalazi na krivoj strani neba.
Drkam redovito. Seksualni život mi je siromašan pokretima, ali pun fantazija. Ne volim pričati o tome. Ne volim niti kad
drugi pričaju o svojim seksualnim doživljajima niti o svom masturbiranju. Poznanik mi je ispričao prosti vic koji je trebao biti
smiješan. Niti jedan mišić na mom licu nije se niti pomakao. Poznanik je umirao od smijeha na svoje vlastite glupave riječi.
Volio bih da je poznanika ubila granata nakon što je dovršio vic.
Danima gledam na internetu dokumentarce o drugom svjetskom ratu. Odavno su me prestali zanimati, ali ne znam što bih
drugo gledao. Ponekad pogledam sebe u ogledalo, ali to je uvijek jedna te ista dosadna podbuhla faca. Oči mi se sve više
smanjuju. Kada skroz nestanu, nacrtat ću si nove. S nacrtanim očima, konačno ću bez problema moći ljude gledati u oči dok
pričaju glupe, proste viceve.
Danas sam zaspao popodne i spavao dva sata. Nakon toga sam se bolje osjećao. Kada spavam popodne po noći ne mogu
zaspati. Noću ne mogu zaspati kako god okrenem. Noću gledam filmove o Drugom svjetskom ratu na internetu. Onda
sanjam globalnu katastrofu i utapanje. Pomislim na ženinog oca u bolnici. Onda sam u depresiji. Stalno sam u depresiji. Strah
me smrti. Onda drkam. Niti nakon toga se ne osjećam bolje. Kada umrem, želim da me sahrane u Americi. Tamo su groblja
jako lijepa i skromna, čak i za bogataše. Nema betonskih sarkofaga, samo zemlja oko mrtvaca. Ma neka me spale. Ipak, neka
me spale. Želim biti dio zemljine atmosfere. Nadam se da zemljina atmosfera ima prozore. Jako bih volio cijelu svoju smrt
gledati kroz prozor.
Četiri sata i devetnaest minuta izjutra. Prozor je otvoren. Da skočim? Neću. Još mi se ne da umrijeti. Na primjer, bilo bi
lijepo umrijeti jednog dana kada ne budem u depresiji. U srpnju. Sunčani dani tako su divni ljeti.
14 ^
Žarko Jovanovski
rođen je 1966. godine. Devedesetih je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao grafički dizajner. Bivši je pjevač bivše punk skupine Electric Žare
i stihoklepac bitničkih i drugih kratkih priča i pjesama. Danas je aktualni pjevač u nekoliko puta bivšoj pa ponovno oživljenoj rock skupini AbnorMalan. Objavio je tri zbirke poezije, a osim nove zbirke
poezije, u pripremi mu je i prva zbirka kratkih priča. Živi u Zagrebu.