Basic HTML Version
74
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
znao sam
ako sada podignem slušalicu
ta će govornica dolje prsnuti, znam
jer takvih sam se fora nagledao
u jeftinim spotovima
o wienna this means nothing to me..
uskoro će doći i šmrkovima
oprati večernji grad
još će jednom lišće piti kapi besprizornom mirnoćom
i kukci zarivati žedne žalce
u izgažene bobice na tržnici
što zaudara
kao prazan telefonski signal.
(Sretne ulice, 1987.)
ESSEG TAROK
svakoga jutra
ispljunem bijelu plastičnu vrećicu
punu modrog pepela.
kada odem
uspava se ljeto i čuje
taj tihi fagot u ostavljenim poljima, gordana
krišom uzme jednu punu šaku
pogleda uokolo i kada vidi da
nema nikoga
baci ga uvis:
tako već danima hrani izgladnjele anđele
one što ponajmanje vide, one
najbliže zemlji, one
čija su usta jednosmjerni autoput
mek mirisan plin poslije tropske tople kiše
onaj vječiti scum
one
čiji je poljubac venerični monogamni žbir
i ne briše se s lica i ne vidi u urinu
pa ti plači sestro s tom svojom epruvetom
tu nema ničega samo pregrijani zrak sisa
znoj i terakotu s naše kože.
sve se to uistinu dogodilo lani
one večeri kada smo zajedno naslonili glave
na prag prepunog caffea
da čujemo dolazi li taj vlak
prepun neona, ruskih lara - berija plakata i
plavoga somota
da nas oslijepi i
spomene.
kada smo ustali s poda
gordani je u votka-juice
odnekud s visina
palo jedno malo mrtvo bijelo pero
na komu se topio tek začet snijeg
i tada smo znali da započinje nevrijeme:
iz ruku mi je
ispala bočica puna prosinačke magle