Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
61
Nakon normalizacije odnosa Jugoslavije sa SSSR-om uslijedio je povratak na stara ognjišta(1956.). Na povratku su
ih dočekale kuće koje su bile prazne i devastirane a neke i porušene. Zemlja im nije vraćena. Kao seljaci-proleteri
(bezemljaši) morali su raditi na državnom dobru koje se zvalo „
Pariška komuna
“. To je potrajalo sve do, kako oni
kažu, „
revolucije
“ 1989. godine. Pobuna protiv Ceausescua koja je počela u Temišvaru bila je žestoka i odnijela je
preko 1000 mrtvih.
Rumunjskim seljacima, pa tako i kečanskim Hrvatima, nakon revolucije dio zemlje je vraćen. Za hrvatske prilike,
radilo se o ogromnim imanjima. Prosječni zemljovlasnici su prije oduzimanja imali 250-300 hektara banatske plodne
ravnice. Međutim, zbog visokog siromaštva mnogi su vraćenu zemlju odmah prodavali. U godinama početkom de-
vedesetih jedan hektar se mogao kupiti za 100 njemačkih maraka. Najveći kupci su bili Talijani i Nijemci koji su danas
vlasnici najvećih zemljišnih površina u rumunjskom Banatu.
Ulazak Rumunjske u Europsku uniju malobrojnim preostalim kečanskim Hrvatima još nije donio vidljivijih pozitivnih
učinaka. Zadnjih godina su dobili jednu asvaltnu cestu a jedan europski projekt im je omogućio nabavku nekoliko
računala i opremu za dom i knjižnicu.
Danas u Keči živi svega pedesetak preostalih Hrvata u dvije ulice: Orvatski sokak i Mačev kraj. Inače selo Keča ima
oko 2000 stanovnika (većinu čine Rumunji a ima Srba, Mađara i Roma). O bogatoj i teškoj povijesti ovih Hrvata u
Keči, hrvatskih predijalaca, danas najbolje svjedoči njihova crkva i dio biblioteke s knjigama na hrvatskom jeziku koje
su uglavnom sami nabavljali.
Zaključak
U radu je prezentiran pregled povijesti Hrvata u rumunjskoj Keči koji su krajem 18. stoljeća tamo doselili iz
Pokuplja i Turopolja. Danas toj hrvatskoj zajednici prijeti potpuni nestanak i asimilacija. U radu je, također, dan
kritički prikaz dosadašnjih istraživanja povijesti i sadašnjosti ove zajednice s prijedlozima za daljnja istraživanja
te potrebi i mogućnostima uspostave raznih vidova suradnje Hrvata u Keči s maticom Republikom Hrvatskom
kao načinom očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta ove male i nestajuće hrvatske nacionalne zajednice u
Rumunjskoj.
Literatura
Adamček, J. (1971). Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI stoljeća.
Historijski zbornik, 1968-69,
Povijesno društvo Hrvatske
, str. 283-308.
Ančić, M. (1994). Cistercitska opatija u Topuskom do pretvaranja u komendu.
Radovi, vol. 27, Zavod za hrvatsku
povijest , Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
, str. 29-42.
Atlagić, M. (1982).
Grbovi i plemstva u Slavoniji 1700-1918.
Čakovec: Zrinski.
Bara, M. (2011). Prešućeni karaševski Hrvati: Karaševci u vojvođanskom dijelu Banata.
Godišnjak za znanstvena istra-
živanja, 3/2011, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica
, str. 57-84.
Bara, M., & Žigmanov, T. (2009).
Hrvati u Vojvodini.
Subotica: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Beuc, I. (1989).
Povijest država i prava na području SFRJ.
Zagreb: Narodne novine.
Brabec, I. (1958). Izvještaj o istraživanju govora u Pokuplju.
Ljetopis JAZU za 1958., Knj. 65,
, str. 321-331.
Brabec, I. (1971). Hrvatski govori u Banatu.
Ljetopis JAZU za godinu 1971., Knj. 76
, str. 257-260.
Braudel, F. (1992).
Strukture svakidašnjice: Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljeća.
Za-
greb: August Cesarec.
Čavrak, V. (2015). Zaboravljeni Hrvati u Keči i danas govore lijepim hrvatskim jezikom s čistim pokupskim narječjem.
Novi sisački tjednik, 20. kolovoza 2015
, 9.
Dabić, V. (1984).
Banska krajina (1688-1751).
Beograd_Zagreb: Istorijski instit u Beogradu i Prosvjeta Zagreb.
Jurišić, I. (1992). Život predijalaca sa posjeda Pokupsko za vrijeme prve ekskorporacije (1784-1793).
Radovi, Zavod
za hrvatsku povijest , Filozofski fakultet Zagreb
, str. 163-166.
Karaman, I. (1966). Trgovinska magistrala Sisak - Karlovac - Rijeka.
Starine: Knj., 53 (1966)
, str. 263-312.
Klimstein, F. A. (2007).
Imago Expressa Sigillorum.
Temišvar: Revista Pardon.
Kovačević, J. (2014).
Putopisi i razgovori.
Buševec: Ogranak Seljačke sloge Buševec.