Basic HTML Version
60
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
Zapisnik sa sjednice crkveno-školskog odbora 13.3.1935. (Arhiv Temišvarske biskupije).
Katolička crkva je Hrvatskoj Keči, nakon mnogobrojnih planova i neuspjelih pokušaja, izgrađena tek 1926. godine
a posvećena je Sv. Katarini. Danas je to jedini objekt koji podsjeća na dane kada su Hrvati u Keči još bili brojna i
ekonomski snažna zajednica koja je bila u stanju izgraditi takvo lijepo zdanje. Interijer je prepun hrvatskih obilježja.
Pored oltara je prekrasna slika „
Pokrštavanje Hrvata
“ izrađena od slikara Sinkovića i Varadya (
Sinkovich et Varady
) a
tekst ispod slika Križnog puta je na hrvatskom jeziku. Hrvati u Keči su 2013. godine, prvi puta nakon skoro jednog
stoljeća, dobili župnika Hrvata, dr. Davora Lucacelu, koji danas održava misu na hrvatskom jeziku.
118
U Hrvatskoj Keči nekad su postojala i razna društva. Prvo kulturno-umjetničko društvo osnovano je još krajem
19. stoljeća. Organizirano je bilo i vatrogasno društvo, zatim „Bratovština svete krunice“ i „Pogrebno društvo“.
Početkom dvadesetog stoljeća osnovano je Lovačko društvo (1907.) a tri godine kasnije „Gazdačko (gospodarsko)
društvo“. Nakon Prvog svjetskog rata osnovano je tamburaško društvo (1922.) kao i kazališna družina (1924.).
Spomenuta društva su za svoj rad koristila školu sve do 1938. godine kada je otvoren „Hrvatski katolički dom“ s
knjižnicom i čitaonicom. Zbog ratnih okolnosti ova društva su postupno propadala a nakon 1948. godine uglavnom
su sva prestala djelovati (Manea-Grgin, 2008).
Za Hrvate u Keči razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata najteže je povijesno razdoblje. Proleterska dik-
tatura sovjetskog tipa prema njima je bila bez milosti. Oduzeta im je sva zemlja koju su stjecali skoro dva stoljeća.
Nakon sukoba s Informbiroom očekivao se rat pa su svi stanovnici u zoni od 30 km uz jugoslavensku granicu (njih
oko 60.000) internirani u logore u Moldovu (Baragan). Sredinom lipnja 1951. godine, po državnoj naredbi, vlasti
su evakuirale sve stanovnike Keče i to u roku od tri sata. U tom vremenu Kečani su mogli ukrcati jedna kola sa dva
konja, kravu, dvije svinje i pokućstva koliko stane na kola. Život u internaciji bio je surov i nepodnošljiv. Kretanje im
je bilo ograničeno kao i komunikacija. Vladala je uglavnom glad i neimaština bez mogućnosti da se pribave sredstva
za život. Prvotno su naseljeni u priručne barake da bi narednih godina uz velike napore sagradili čvršći smještaj.
118 Dr. theol. Davor Lucacela, bio je domaćim mojem trodnevnom istraživanju povijesti i sadašnjosti Hrvata u Keči. Tom je prigodom govorio jako pohvalno o kečanskim Hrvatima jer je, kako je
govorio, bio ne malo iznenađen čistim hrvatskim govorom i dobrim poznavanjem svih dijelova i redoslijeda svete mise, reda svete ispovijedi, pjesmama i molitvom na hrvatskom jeziku. Na pitanje
kako su uspjeli bez hrvatskih svećenika i bez kontakata s domovinom tako lijepo sačuvati jezik, dr. Lucacela je rekao da su se oni oduvijek nedjeljom sami skupljali u crkvi i sami održavali službu
božju na hrvatskom jeziku.