Page 61 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

56
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
iz straha počeli kao zločinci bježati pred vlastima i skrivati se u obližnjim šumama i pustim dijelovima Pokuplja. Na
njihove učestale molbe vlasti su im produžile termin za plaćanje dugova do listopada 1787. godine ( Jurišić, 1992).
Izgleda da je pitanje ekvivalenata predijalaca iz Pokupskog konačno uspješno riješeno 1788. godine jer su zemljišta
koja su dobili na posjedu Billet nadilazila vrijednost posjeda koji su im ekskorporirani (oduzeti) ( Jurišić, 1992). Među-
tim, kako biskup nije bio zadovoljan uložio je žalbu i zatražio reviziju rada ekskorporacijske komisije. Sporovi su se
vodili još godinama. Čak je u jednom trenutku (1793.) vladar donio odluku o vraćanju svih odluka u prvobitno stanje
iz 1784. ali do toga izgleda ipak nije došlo.
U opisanim okolnostima, za predijalce iz južnog dijela Pokuplja, nije bilo puno dobrih rješenja. Na kraju su odlučili da
se presele na biskupovo imanje u Billetu. Po svemu sudeći prva skupina je odselila već 1788. godine u Neuzinu. Pre-
seljenje je započeo biskup Tomo Galjuf 1788. a nastavio i završio biskup Maksimilijan Vrhovec 1801. godine. Iduće
godine je imanje topuske opatije u južnom Pokuplju konačno predano na upravljanje vojnim vlastima. Predijalci su se
naselili u Boku, Klariju (Radojevo) i Neuzinu, mjesta koja danas pripadaju srpskom Banatu te u Keču koja od 1924.
godine pripada Rumunjskoj. Tako su hrvatski plemići-predijalci došli u Banat.
Put žita: Temišvarski Banat – Sisak – Karlovac - Rijeka
Posebno zanimljivu iako ne i presudnu okolnost u rješavanju problema izvlaštenja biskupskog imanja u Pokupskom
čini okolnost da je Temišvarski Banat od velikog rata za oslobođenje (1683.-1699.) sve do 1780. godine zadržan
izvan nadležnosti ugarskih staleža, odnosno nalazio se pod izravnom upravom carskog dvora. Ta je okolnost omo-
gućila da se relativno lako može ostvariti zamjena biskupskih imanja u Pokuplju s imanjima u Banatu i na taj način
riješiti problem ekvivalenata.
Plodne dijelove Banata zadržala je carska Komora i stvorila od njih velike proizvođače žita. Već je car Karlo VI dao
poticaj izgradnji prve modernije ceste koja je vodila od plovnih rijeka Save i Kupe, od Karlovca do luka na sjevernom
Jadranu: Bakra i Rijeke. Zbog velikih tehničkih nedostataka te ceste car Josip II dao je izgraditi novu cestu do Senja.
Merkantilistička politika bečkog dvora izvršila je presudan utjecaj na formiranje trgovinske magistrale Sisak – Kar-
lovac – Rijeka. Obavljeni su veliki zahvati na regulaciji Save i Kupe, izgradnji žitnih magazina na mjestima prekrcaja a
presudno je bilo uspješno organizirati cestovni promet prema jadranskim lukama.
Zabilježeni su brojni pokušaji i prijedlozi za uspostavu „žitnog puta“ od Banata do Jadranskog mora. Posebno se
to odnosi na razdoblje 50-ih i 60-ih godina 18. stoljeća, a što se zbiva paralelno s nastojanjem da se reorganizira
Banska krajina i stavi pod izravnu nadležnost bečkog dvora. U isto vrijeme se rješava i problem zamjene biskupskog
posjeda u Pokuplju s ekvivalentom u Banatu. Do sada nije istraženo niti je potvrđeno da postoji veza između ovih
događaja. Međutim, nije isključeno da su pokupski predijalci dobivali neke vijesti o bogatom Banatu kao i namjeri da
se banatsko žito prevozi preko rijeke Kupe. Ako ništa drugo, vijest da će se uspostaviti riječni promet između Banata
i Pokuplja mogla je biti važna za lakše donošenje odluke o iseljavanju u Banat.
Također je zanimljiva okolnost da je najveći konkretni doprinos uspostavi „puta žita“ iz Banata do Jadrana dao
temišvarski kapetan Teodor Schlay. Upravo je on ostvario prvi uspješan pothvat prijevoza žita iz Banata do Jadrana
1758. godine ( još neuređenom trasom) i time skrenuo žitnu trgovinu južne Ugarske na trgovačku magistralu Sisak
– Karlovac – Rijeka (Karaman, 1966).
Prethodna činjenica je od posebnog značenja u pogledu mogućnosti njegovanja povijesnih veza između Temiš-
varskog Banata i Pokuplja te razvijanja međunarodne suradnje na zajedničkim projektima koji imaju potencijal za
privlačenje sredstava Europske unije (riječni promet, turizam, njegovanje kulturnih veza i veze s hrvatskom dijaspo-
rom, itd.).
Obitelji i mjesta iz kojih su došli Hrvati u Keču
Preseljavanje pokupskih predijalaca u Banat obavljeno je u zadnja dva desetljeća 18.-og stoljeća u više navrata. Na-
kon različitih poteškoća i zastoja te brojnih sporova i dogovora, izgleda da je konačan dogovor o iseljenju, biskup
Maksimilijan Vrhovec postigao u lipnju 1800. godine
109
. Stjepan Krpan navodi podatak iz usmene predaje da je
1800. godine iz Pokuplja u Keču išlo posebno izaslanstvo da vidi kraj u koji će se iseliti. Dojmovi su bili povoljni jer
je Banat bogata zemlja koja „obećava bijelog pšeničnog kruha kojega se na stolu u Pokuplju nalazilo samo u rijetkim
prilikama“ (Krpan, 1983).
Zagrebački Kaptol je preselio 98 obitelji iz 53 pokupska i turopoljska sela. U nekoliko iseljeničkih valova na područje
109 Taj podatak navodi Adam Mixich u svojoj kronici Keče (Mixich, 2014) ali nažalost ne navodi izvor.