Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
55
Karta područja topuske opatije u Pokuplju, imanja zagrebačkog bisk-
upa na kraju 18. stoljeća, prije priključenja Banskoj krajini. Krugom su
označena mjesta iseljavanja u Keču.
Biskupija je kao naknadu (ekvivalent) za izvlaštena zemljišta dobila od carske komore veliki posjed (komorsko do-
bro) Billet u Banatu, koji se protezao od Temišvara do Velikog Bečkereka (Zrenjanina).
Krajiške vlasti nisu priznavale predijalne odnose pa su ispostavile zahtjev da se i predijalce preseli na posjed Billet,
gdje bi se i njima dodjeljivali ekvivalenti za zemljišta koja bi ostavili Krajini ( Jurišić, 1992). Izuzetak bi mogli biti oni
koji žele prihvatiti krajišku jurisdikciju. To je za predijalce značilo da se moraju odreći starih prava koja su bila skoro
identična plemićkim pravima i postati seljaci vojnici, odnosno krajišnici. Za većinu je to bilo potpuno neprihvatljivo
pa se narednih godina pokušavaju izboriti za svoja prava.
Dodatno ogorčenje izazvala je odluka krajiških vlasti, donesena već iduće godine, da im oduzmu podložnike (kme-
tove) koje su odmah preveli u status krajišnika. Za kmetove je to bio stanovit napredak u socijalnom i ekonomskom
statusu, ali je za predijalce to bio veliki gubitak koji im je učinio nemogućim nastavak dotadašnjeg načina života.
Potom su im oduzete njihove privatne šume i na kraju su im ostala samo njihova alodijska zemljišta
108
koja nisu
bila povezana s feudalnim pravom, odnosno, koja su bila njihovo slobodno vlasništvo neophodno za privremeno
uzdržavanje. Na ta preostala zemljišta morali su još plaćati porez kao obični krajišnici što je njihov položaj učinilo
potpuno neodrživim.
U jesen 1784. odbili su „stupiti pod oružje“ pa im je naređeno da napuste svoja alodijska zemljišta i odsele kamo
god žele. Kako je zima bila na pragu, nikakvo seljenje više nije bilo moguće. Iduće tri godine uslijedila je slaba žetva
pa je, uz sve nevolje, zavladala opća bijeda i glad. Zbog dugova uskoro su počeli dobivati dugotrajne zatvorske ka-
zne. Ponuđeno im je da se presele na biskupovo imanje u Billed u Banatu ali zbog nepripremljenosti, siromaštva i
brojnih drugih nevolja te sporosti komisije koja je trebala odrediti njihove ekvivalente u Banatu, jedno vrijeme su im
priznate kamate na te ekvivalente koji su im bili nedostupni i koje nisu mogli uzeti u posjed. Ubrzo su im isplate tih
kamata bile obustavljene pa su bili prisiljeni voditi beskrajne sporove. Zbog takvog bezizlaznog stanja neki od njih su
108 Alodij, (srednjevjekov. lat. iz franačkog) slobodno vlasništvo, nasljedno imanje slobodno od svih stega, davanja i dužnosti.