Page 56 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
51
Vladimir Čavrak
Zaboravljeni Hrvati u Keči
Povijest
Stotinjak obitelji predijalaca iz Pokuplja i Turopolja odselilo je u Banat u razdoblju od 1788. do 1801. godine. Na
taj put otišlo je oko tisuću Hrvata a naselili su se u četiri banatska naselja: Neuzinu, Boku, Klariju (Radojevo) i Keču.
Danas, nakon dva stoljeća, u svim navedenim mjestima preostalo je manje od stotinjak Hrvata. Promjene držav-
no-pravnih okvira na ovim prostorima razdvojile su ove Hrvate i oni danas žive u dvije države jer je Keča 1924.
godine pripojena Rumunjskoj, a Neuzina, Boka i Klarija od tada pripadaju različitim jugoslavenskim državama.
Prije više od dva stoljeća u Keču je doselilo 13 obitelji. Među njima je bilo najviše Mikšića (Mixich) koji su došli iz Sla-
tinje (Slatine), a inače su podrijetlom iz Doljnjeg Lukavca iz Turopolja. U 17. i 18. stoljeću su se doselili u Taborište u
Pokupskom. Zatim su doselili Kaurići iz malog sela Kaurići koje je u Pokuplju imalo sedam kuća. Delimanići su doselili
iz Stankovca kraj Viduševca. Bužani su doselili iz Vratečkog, a Bedekovići iz Hotnje kraj Kravarskog. Uzbašići su pak
doselili iz Glinske Poljane (Messner-Sporšić, 1931).
Danas u Keči u Rumunjskoj živi svega šezdesetak preostalih Hrvata u dvije ulice: Orvatski sokak i Mačev kraj. Inače
selo Keča ima oko 2000 stanovnika. Pored Hrvata u naselju većinu čine Rumunji a ima Mađara, Srba i Roma. Proces
asimilacije u tim krajevima izgleda da je tekao brže i bio intenzivniji nego u nekim drugim zemljama u koje su Hrvati
emigrirali tijekom povijesti. Teško je dati preciznu ocjenu o tome koji su čimbenici više pridonijeli tako brzom ne-
stanku i zaboravu ove hrvatske nacionalne zajednice. Koliko je tome pridonijela nemogućnost komunikacije matice
s tim hrvatskim korpusom ili možda čak i nebriga, također je teško ocijeniti?
Ovo je istraživanje nastalo na temelju sasvim slučajnog povoda,
,
a dodatni poticaj bila je činjenica da u krajevima iz
kojih su ovi Hrvati odselili o njihovu odseljavanju i životu u dijaspori gotovo da nema informacija
97
. Područja iz kojih
su ovi Hrvati nekada odseljavali pripadala su imanju zagrebačkog biskupa (Topuska opatija), a danas se to područje
nalazi u Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji. Cijelo to područje iseljavanja danas obuhvaća Sisačka biskupija
98
.
Jedan od motiva istraživanja jest želja da se suvremenicima pruži više informacija o migracijama s područja Pokuplja
i Turopolja te da se javno osvijesti potreba veće suradnje s Hrvatima koji su prije više od dva stoljeća napustili ove
krajeve a nisu zaboravili svoj nacionalni i kulturni identitet. Među najvažnije motive ubrajam i nastojanje da se s Hrva-
tima u Keči, u Rumunjskoj, ali i u drugim banatskim naseljima, pokušaju uspostaviti trajniji oblici kulturne i svake druge
suradnje s ciljem da se očuva kulturni i nacionalni identitet hrvatske zajednice, koji je tamo dramatično ugrožen jer
se nalazi u opasnosti potpunog nestanka.
Procjenjuje se da u Rumunjskoj danas živi ukupno oko 6000 pripadnika hrvatske nacionalne manjine u tri skupine
99
s posebnim obilježjima i s određenim jezičnim razlikama što upućuje na različita područja iz kojih su doselili. Naj-
97 Dosadašnje istraživanje obuhvatilo je prikupljanje i kritičku analizu objavljenih radova drugih autora te posjetu Hrvatima u Keči u vremenu od 10. do 14. kolovoza 2015. godine i pregled
relevantnih arhiva.
98 Posebnu zahvalnost dugujem na poticaju za moja istraživanja i podršci koju mi je pismeno podario monsinjor dr. Vlado Košić, biskup sisački. Također, u svoje ime, i u ime Hrvata iz Keče ovim
putem mu zahvaljujem na vrijednoj donaciji knjiga za knjižnicu u Keči.
99 Neki autori (Vulić, 1997) razaznaju i do pet skupina Hrvata u Rumunjskoj. Prvu i najmlađu čine Hrvati kajkavci u Keči, zapadno od Temišvara, koji su doselili iz Pokuplja i Turopolja. Druga
skupina su Hrvati u selu Čenej koji su doselili iz Brinja iz Like, a u koje je kroz povijest preselio i dio Hrvata iz Keče. Treću skupinu čine šokački Hrvati u selu Rekaš istočno od Temišvara. Oni su po
svemu sudeći doselili iz istočne Slavonije ali postoje i druge teorije pa ovo pitanje još čeka da se pomnije istraži (Krpan, 1990, str. 18-20). Četvrta je skupina Hrvata najstarija i najbrojnija a čine ju
karaševski Hrvati koji žive u sedam sela južno od grada Ričice (rum. Resita). O podrijetlu i vremenu njihovog naseljavanja također postoji više teorija. Petu skupinu čine Hrvati u gradu Sulini na delti
Dunava u najistočnijem dijelu Rumunjske. O njima se jedino zna da su tamo došli kao riječni navigatori (piloti). Tim su se poslovima bavili i u Rumunjskoj pa se može pretpostaviti da su doselili iz
nekog predjela uz Savu. Franjevac prof. O. Petar Vlašić nabraja tri skupine Hrvata u Rumunjskoj. Prema njegovoj klasifikaciji prvu čine Hrvati u Rekašu kojima on pridodaje i one koji stanuju u Mariji
Radni, najvažnijem marijanskom svetištu u Rumunjskoj (ima ih oko 900). Druga skupina su Hrvati u Keči (tada, 1927. bilo ih je 300) i treća skupina su Hrvati „Krašovani“ (njih je tada bilo oko 8000).
Oni su živjeli u mjestima koje on navodi slijedećim redom: Krašova, Nermet, Jablača, Klokotić, Ravnik, Vodnik i Lupak (Vlašić, 1928).