Basic HTML Version
28
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
„S gledišta folklora, valja spomenuti da unatoč sačuvanim narodnim nošnjama i običajima (vidljiva na primjer na
svadbama i svetačkim slavljima - kirvajima) njihove stare hrvatske pjesme nisu ostale zapisane, pa se umjesto njima
služe rumunjskima ili srpskima i to onima koje spadaju pod naziv „novokomponovanih“, a koje su dobili i prihvatili
posredstvom Beogradskog radija i TV. No, kurioziteta radi, spomenimo da na njih plešu svoje plesove.“
Pošto svadba obuhvaća i glavninu običaja vezanih za vjeridbu, izostavljam detaljne opise i predstavljam svadbu.
Svadba. Svadba počinje u četvrtak kada, mlada i mladoženja u pratnji dvojice devera (djevera; jedan s mladine, a
drugi s mladoženjine, strane), kreću pozvati kuma, starog svata i rodove na svadbu.
Subota ili nedjelja ujutro (najčešce) okuplja starog svata, djevere, momkove prijatelje i puno djece kod mladoženjine
kuće da bi se kitio steg. Kiticama se zimzelena prcvršcenima za drveni štap od oko dva metra ukrašava gornji dio
stijega, na ciji se vrh ubada jabuka. U tu se jabuku stavlja srebrn novac ili obicne kovanice i kita foljofije. Kada se
marama prišije na drveni štap omotan tkanicama, znak je da je stijeg sašiven. Kasnije ce se stijeg kroz proz izvuci na
ulicu i igrat će se igra zvana S?LNCA
93
. Stijeg će kasnije preuzeti čauš.
Tijekom šivanja stijega pjeva se sljedeća lirska pjesma:
Na stegu
Sa grada divojka
Sama nama došla,
Našoj kući
Pjevajući!
Iako, brige tek počinju, zbog momačkog veselja i razbibrige još samo tada, držim primjerenim navesti još jednu
pjesmu, koja se zna zapjevati. Riječ je o pjesmi:
Hajde braćo da se saberemo
Hajde braćo da se saberemo /Svi mi koji Hrvati se zvemo,
Haj da kucnemo i da zapjevamo
Brige da manemo (= ostavimo), /Brige da manemo, /Brige da manemo100.
Zasigrno da neke cure nisu osobito sretne s činjenicom što momak nije njih izabrao, o čemu govori ova, veoma
ironična i ljutita tona, lirska pjesma, koja po svom sadržaju više nalikuje na paremiološko gradivo (kletvu, zakletvu i
proklinjanje):
Blago meni kad se, dragi, ženiš
Blago meni kad se, dragi, ženiš
Ti ceš mene na veselje zvati,
Ja cu tebe darom darivati,
Darivati svilenom maramom.
Moj dragane, ja cu tebe kleti:
Koliko su na marami žica,
Toliko te hvatala groznica;
Koliko su na marami grana,
Toliko ti na tvom srcu rana;
Koliko su u groblju grobova,
Toliko te ubili gromova.
Nekada je bio običaj da se mladenci idu ispovjedati na jutarnjoj misi (na maloj maši), ali se to polako gubi. Vjerniji
to i danas rade.
U prošlosti je bio običaj da za vrijeme pripremanja mlade za vjenčanje, prisustvuje mladoženja držeći upaljenu svije-
93 Riječ je o mitološkoj najstarijoj zapamćenoj igri, koja je posvećena suncu. Igra se danac, kojega predvodi stari svat, na desnu stranu (obrnuto od nacina kako se danac igra), oko stola, i tri se
puta prekida. Zatim se pleše portanje. Kako se ovaj ples igra i prilikom mladina napuštanja rodnog doma, nije teško zaključiti da s dlnca, poput sunca koji označuje kraj noći i početak dana, pa tako
i ženidba/udaja simbolizira kraj, prekid i opraštanje od jednog načina života i ulazak u drugi, odnosno početak novoga. (Mlada se odvaja od svoje generacije, od obitelji i od njezinog statusa i uloge
unutar te obitelji; umiru tako jedni socijalni statusi, a radaju se novi; gasi se noć, svanut će dan.)