Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
27
koder, u odnosu na netom spomenutu prosidbu, danas je običaj da i mlada daruje prosce.
Rijetkost je održavanje kapare danas. No, ona je u nedavnoj prošlosti bila sastavni dio sklapanja brakova, kada su se,
nedjeljom, okupljali mnogobrojni gosti (članovi obiju obitelji), u djevojčinoj kući i slavili od podneva do u ponedjeljak
ujutro.
Kako se prilikom vjeridbe i svadbe koristi narodna nošnja
92
, u kratkim ću crtama predstaviti to kulturno-umjetničko
bogatstvo.
Riječ je je o tzv. košulji koju nose i momak i djevojka, odnosno i muški i ženski svijet.
Djevojčina se košulja sastoji od dva dijela: gornji dio koji se zove košulja i donji dio: pole. Materijal od kojega se nošnja
radi vrlo je kvalitetan, tako da je moguće uljepšavati ga raznim ornamentima koji su motivacijski uglavnom vezani za
prirodu: radi se o raznim cvjetovnim motivima. Gornji dio ukrašava se samo crnom svilom (nekada, samo crvenom
svilom), i to sa sljedećim cvijetnim motivima: ždrelje, koje se nalazi iznad cveta, cvijet (cvet) i dvije male i dvije velike
šljuke na grudima, šest tukotka na grudima, bradzi (četiri bradza) pod partom i žuricami, na svakom rukavu.
Šlingeraj i peklje ukrašene cvjetnim motivima, koji su posvuda prisutni, čine ovratnik.
Manžete su ukrašene čipkom (štrikam, čipkom). Rukavi se zašivaju na košulju pomoću tzv. mreže.
Donji dio, to jest pole, koje su isto od kvalitetnog materijala, suze se pomoću tzv. brckotina, to jest posebnim na-
činom peglanja, tako da će one izgledati kao veoma uske, što cure (žene) cini vitkijima, i duge su do poda. Pole su
ukrašene curotinom sa strane i donjeg dijela, tzv. ruba, cvjetnim ornamentima izrađenima nježnom bijelom svilom
i okrčane (napletene) g?rguljkom (= ručno izrađena čipka). Izgled pola je vrlo suptilan, osjećajan i profinjen zbog
gotovo nevidljivog bijelog ornamenta na bijeloj podlozi. Pole se stegnu širokim pojasom nazvan poprug. Preko pola
stavlja se pregača (keca), koja je crne boje, bijele krase (sitne, diskretne uzdužne trake) od srme, a donji dio zavr-
šava šarenom uškom i krcotinom koja je također šarena. Pregača je vunena i svi su navedeni dijelovi od ovčje vune
napravljeni. Umot tkanica (kanica), (od šarene vune) nekoliko puta oko pojasa učvršcuje pregaču.
Ženske se glave veoma brižno i lijepo uređuju, a to je uređivanje izravno povezano s dobi (djevojke) žene i s njezinim
socijalnim statusom. Na njezinoj glavi, prema načinu uređivanja, pletenja, kose prepoznaje se i simbolistika brojeva.
Kada smo govorili o velikoj devki, spomenuli smo i tzv. partu ili salbu. Za to vrijeme nosi, kako smo već rekli, lijepo
ukrašenu traku nalik na vijenac, koja se nekada nosila oko čela, ali se iz estetskih razloga u novije vrijeme nosi na
glavi (više prema vrhu glave), a ispod te trake vidi se njezina kosa ispletena u punđu (u samo jedan uljak). Ta traka
(vijenac) i punđa simboliziraju djevičanstvo, čistoću i čednost velike devke.
Na svadbi mlada će nosti vijenac, također simbol djevičanstva, ovoga puta kraljevski okrunjenog udajom za voljenog
momka.
Krpa, koju će mlada nositi drugi dan svadbe, označava udatu
ženu i četverouglasta je.
Maramu nose žene poslije udaje, što znači da ona simbolizira udatu ženu i pokrivena je na način da se dobiva tro-
uglasti oblik.
Ako je u prošlosti mlada bila obučena u opanke (opinci), danas ona nosi bijele cipele ili pak crne.
Što se muškog odijela tiče on se također sastoji od dva dijela: od gata i košulje. Ispod košulje mladoženja nosi nave-
ženu malu košulju (katanicu). Košulja je duga do koljena, ukrašena je rubom i raznim sitnim ornamentima. Ovratnik
(galer) je ukrašen cvjetnim motivima različite boje90. Na isti je način ukrašena i manžeta. Gate su široke i bespri-
jekorno ispeglane. Donji je rub ukrašen resicam. Materijal je kvalitetan, a boja je takoder bijela. Šešir, lajbek, četka,
cipele, ostali su elementi koji sačinjavaju mušku narodnu nošnju. Prilažem svome radu fotokopije fotografija, ne bih
li i slikom potkrijepio svoju afirmaciju: narodna nošnja karaševskih Hrvata jest umjetnička kreacija marljivih ženskih
karaševskih ruku.
Muški ansambl, neizostavni dio svadbi, sastoji se od jedne do dvije violine, gitare basa, pjevača i pjevačica, dviju har-
monika i ponekad od duhačkog instrumenta.
Što se glazbe tiče, naveo bih konstataciju novinara „Starta“koji tvrdi:
92 Danas se narodna nošnja rijede nosi, što nije bio slučaj u nedavnoj prošlosti. (Identitet naših žena, koje su puno držale do njihovih nošnji, velikim trudom i mukom ručno kreiranima i marljivo
održavanima, bio je prepoznat i po posebnosti tih izuzetno lijepih umjetničkih djela; pa makar su za vrijeme komunizma riskirale da se zbog nje podvrgnu ruglu: Rumunjke su ih u gradu (u
Ricici) nazivale ženkama (seljankama), one su se dičile i ponosile svojim podrijetlom i hrvatskim identitetom.) Danas su se stvari znatno izmijenile; a dio nekadašnjih zalutalih ovaca (onih koje su
ideologijom zamijenile svoje porijeklo), boljševicko-komunistickih orijentacija, lukavo se i pravovremeno konvertiralo u nove situacije...