Page 30 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
25
Prosidba, vjeridba i svadba
Od svih navedenih običaja, ali i od svih običaja iz ljudskog života, svadbeni su običaji svojevrsna summa summarum
usmenoknjiževne i ine tradicije u životu karaševskih Hrvata. Ovi su običaji najbolje i najcjelovitije sačuvani i pred-
stavljaju niz predajnih simbola
85
i vjerovanja, to jest, pokazuju duhovnost jedne male etničke skupine koja gubi, ali i
gradi nove običaje.
Podaci crkvenih matičnih knjiga za proteklih sto pedeset-dvjesto godina pokazuju da je međusobno sklapanje bra-
kova kod karaševskih Hrvata skoro stopostotno (danas ima nešto više mješovitih brakova, ali ne toliko da bi ugrozili
hrvatsko biće), što ukazuje na to da je i taj čin i te kako pridonio očuvanju ove etničke skupine.
U prošlosti kada je fofli
86
našao svoju sudenicu (izabranicu, buduću suprugu), to jest veliku devku
87
, upoznaje rodi-
telje s novonastalom situacijom?! Ako je imao sreće da se ocu i majci buduća mladan svidi, tada se dogovaraju da ju
zaprose. Dakako da prosidbi prethode mnogobrojne, uglavnom ženske, radnje tipa: raspitivanja je li cura čestita, da li
su joj roditelji radini, da li je poslušna i marljiva, ima li neku manu itd. Ako su uvjeti?! ispunjeni, tada se buduća svekrva
nastoji izravno informirati da li roditelji buduće snahe (snaja) hoće dati kćerku za njezina sina. Potvrdni odgovor znak
je da se mogu dogovarati o danu
88
kada će doći s kaparom (vjeridbom).
U prosidbu ide momkova obitelj, muškarci nose čuture pune rakije sakrivene ispod odjeće, a goste dočekuje dje-
vojčin otac, koji prilikom ulaska prosaca pita:
Koja vas nevolja donesla kod nas?, na što spretniji član pridošle družine odgovara da ih je golubova briga uznemirila,
jer se, kao, prije znao družiti s jednom bijelom (bela) golubicom
89
, koja je sinoć odletjela i prema svemu sudeći, kako
su doznali, upravo se u ovu kuću spustila. Šaljiva natezanja traju na način da domaćin negira postojanje bilo kakve
ptice u njegovoj kući, da bi kasnije počeo popuštati, najprije govoreći kako je primijetio nekakvu pticu, koja će nešto
kasnije doletjeti u osobi jedne djevojčice, ali ne one koje prosci traže, pa će na upit: Je li ovo golubica koju vi tražite?,
podrugljivo odgovoriti: To nije golubica, nego picura
90
.
U meduvremenu momak i cure potajno ( javna tajna, P.H.) izlaze iz sobe i ulaze u drugu sobu, gdje čekaju da im se
javi kako je pogodba završila. Šala se pak nastavlja uvođenjem stare žene, koju gosti nazivaju vranom: To ne golubica,
nego vrana!
91
Dolazak mladih, goluba i bijele golubice, koje prisutni ustvari traže, biva dočekan povicima: Jest! To su titi (= ptice)
koji mi tražimo. To je golubica koja je u ovej obor (slezla) poletela i ni učinila da ju do sad tražimo. Tada otac (nena)
upita svoju kćerku da li želi biti žena toga momka (pokazujući ga prstom), na što ona odgovara: Kad mama i nena
hotu, a ja dragovoljno! Ista pitanja postavlja i momku, s tim da njega još pita da li ga je netko od rodbine nagovarao
ili primoravao da se s njegovom kćerkom druži. Momak odgovara da mu se u ljubav nitko nije umiješao već da se
on želi oženiti svojom voljom, i to iz ljubavi. Propitkivanja nastavlja momkov otac; a pošto odgovori bivaju potvrdni:
mladi se vole i žele sklopiti brak, prosidba biva okrunjena privolom rodbina da mladima omoguće ženidbu i zajed-
nički život. Vrijednost se prosidbe i njezine svečanosti sastoji u tome da je ona manje-više dobro sačuvana i danas,
a datira od 18. stoljeća.
Da bih putem poezije približio atmosferu koja vlada neposredno prije, za i poslije vjeridbe, navodim po jednu lirsku
pjesmu za svako od tih vremena. Pa tako imamo:
Veselte se divojčice
Veselte se divojčice,
Koje pevat znate,
85 Razlikujem znak od simbola; prvi, sastavni je dio, element, koda, koji ima svoje značenje samo unutar jednog koda, sustava znakova; drugi, znak, značenjska jedinica, s mogučnošću prilagodbe
većem broju kodova, ali u svakom od njih čuva svoje značenje. Znak je površan i arbitraran, dok je simbol sastavni dio sustava mišljenja, logike stvari, ukorijenjeniji je i dublje ulazi u komunikacijski
sustav.
86 Naziv za momka koji je spreman ženiti se. Obično se to dogada kada momak ima izmedu 18 i 25 godina, ali je iznimki bilo tijekom vremena. No, oni koji premašu 30. g. smatraju se starima...
87 Cura za udaju. Karaševke izmedu 9. i 14. g. nose na glavi, kao sastavni dio narodne nošnje, ali i kao oznaku dobi, vijenčić od cvijeća (koronicu ili krunu od cvijeća), kojega mještani nazivaju
Marijalni (Marijanski) venac, i to sve do krizmanja, koje se odvija kada djeca ispune 14 godina. Nakon 14. g., postaju velike devke ili djevojke za udaju te počnu nositi na glavi partu, to jest široku
ručno ispletenu traku, lijepo ukrašenu s raznim cvijetnim motivima, a kovanice ili zlatnici s donje strane za nju prišiveni znak su da će cura imati dobar miraz. Stare su one cure koje se ne uspiju
udati do svoje 20. g. To će im biti znatno teže poslije te godine...
88 Dan je jako važan, jer nisu svi dani adekvatni za ovako važne i ozbiljne poslove. Upravo zbog naslijedene sumnje da su određeni dani zli i opasni, pazi se da se čitav proces sklapanja braka odvija
u za to predviđene dane i trenutke, a to nikako nisu : utorak i petak, ponekd i srijeda; vrijeme posta i zabrana; za vrijeme mlada i puna mjeseca itd.
89 Kao što vidimo, golub i bela golubica (ponekad picura, najčešce se radi o nekakvoj ptici; jelenka, srna, kraljica), personificiraju momka i mladu.
90 Picura je lijepa malena i šarena ptica (velika sjenica, Parus major), koja u ovom kontekstu poprima pejorativno značenje zbog augmentativnog prizvuka.
91 Mislim da je ova rečenica potpuna ilustracija simbola golubice, koja sa svojom bijelom bojom simbolizira istovremeno i djevičanstvo, čistoću, čednost i nepokvarenost općenito, kao i mladost,
snagu, vitalnost.