Basic HTML Version
glazba
glazba
glazba
glazba
glazba
glazba
glazba
glazba
riječi
209
od ranih uradaka naših skladatelja na području avangardne elektroničke glazbe: Miroslava Miletića, Branimira Sakača,
Igora Kuljerića i Zlatka Pibernika, što se prvi puta čulo u Sisku.
Ovogodišnji netom održani
15. dani glazbe Miroslava Miletića
(14.-18. listopada 2015.) organizirani su pod nešto
slabijim pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, ali i uz pomoć Grada Siska i Grada Bjelovara, kao i Sisačko-mosla-
vačke županije te uz sponzorstvo tiskara
Domigraf
i
Supravision
. U zadnji čas otkazani koncert
Hrvatskog klavirskog
tria
, realizirali su izvrsni Goran Končar, violina i Ljerka Končar, violončelo izvevši Campionija, Jarnovića, Händela/
Halvorsena i Miletićev
Ples.
Tu je večer Sisak bio grad glazbe, topli grad (unatoč kiši i zahlađenju) dirljive naklonosti
njegovih građana prema umjetnosti i umjetniku, stvaratelju, pokretaču; svečarskog raspoloženja zbog jubileja, kako
festivala, tako i Miletićevih 90. ljeta.
Iznenadili smo profesora čestitkom na češkom i pjesmom
Češke besede
iz njegova rodnog Jazvenika. U ozbiljnom
djelu programa: Končari fenomenalni! Vrlo muzikalna svirka, a koncert koji je u dan i pol dogovoren na najljepši je
mogući način šokirao sve prisutne. Čuli smo i jednu vrlo zanimljivu skladbu mlade Ljerke (Ljerka Končar).
Osobito je bila dojmljiva Končareva izvedba Miletićeva
Plesa
za violinu solo, koji sam čula u nekoliko desetaka izvedbi,
ali taj ples, taj zanos, taj moćni osjećaj vladanja instrumentom i sobom na način da glazba postaje dio tijela, a cijelo
tijelo umjetnika postaje instrument, bio je fascinantan! Ipak je riječ o majstoru!
Pijanističkim recitalom sa Lisztom i Chopinom na programu, Srđan Čaldarović pokazao se u izvrsnoj formi, ali ovaj
puta kao nikada raspoložen za tihu igru koja se odvija između tonova, onu za koju treba strpljivo ući u prostor glazbe
i vrijeme kako bi se pokrenulo neposredno nastajanje ljepote za kojom onda možete čeznuti, stignete žuditi još
i istražiti najtajnije osobne dubine obojene nedvosmislenim, istinitim Bićem koje se u glazbi konačno prepoznaje.
Užitak je bio slušati Čaldarovićevo odmjereno muziciranje, u kojem - za dvoranu sisačke glazbene škole ponekad
preveliki klavir - nikada ne boli, ne udara, nije naporan i goropadan, već cijelo vrijeme samouvjereno vodi, priča
jednu vrlo osobnu priču u kojoj ni tren ne gubite koncentraciju; dapače, ni ne mislite jer ste toliko duboko uronjeni
u dubine u kojima napokon možete potpuno uživati. Čaldarović te večeri koketira sa tišinom: oslikavajući najfinije
dinamičke pejzaže svjedoči koliku moć pohranjuje znalačka igra tonom, iza koje je puno vježbanja, odricanja i posve-
ćenosti umjetnosti - Glazbi.
Prijateljska suradnja Miletića i
Bjelovar brass
ansambla
dovela je u Sisak i učenike Glazbene škole
Vatroslav Lisinski
iz Bjelovara, pod vodstvom prof. Zlatka Strčića, a izveli su Miletića (
Fanfare
,
Suitu za brass
,
Sekvence za tri puhačka
instrumenta
), Purcella, Susata, Heisingera, Reitera, Mihajlovića/Strčića, Andersona, Mancinija i jednu tradicionalnu
u obr. Ivesona. Festival je priveden kraju u Sisačkoj katedrali koncertom
HOMMAGE À SLAVKO DOMITROVIĆ
Gu-
dačkog kvarteta
Cadenza Zagreb
koji su svirali na gudačkim instrumentima nedavno preminuloga sisačkog graditelja
instrumenata – Slavka Domitrovića o kojemu je tekst u katalogu festivala sastavila Valentina Badanjak Pintarić, dok
je o Miletiću objavljen tekst Erike Krpan.
Na koncertu su izvedena djela Purcella, Elgara, Suka, Lhotke i Miletićev
II. gudački kvartet – „Dalmatinski“
(1954.)
koji je i posvećen kvartetu
Cadenza
. Zanimljivo je da je
New York Times
za ovo Miletićevo djelo objavio: „To nije bio
eksperiment, to je bila muzika“, a izvođeno je jako puno po cijelom svijetu.
Još uvijek je nerealiziran plan izrade monografije posvećene jednom od najvećih hrvatskih umjetnika podrijetlom iz
Siska, „laste hrvatske glazbe“ (prema riječima Eve Sedak) - Miroslava Miletića, skladatelja koji je tijekom cijelog života
bio tražen i izvođen kao skladatelj glazbe koja lako nalazi put do slušatelja, a njegovu autorsku komunikativnost znala
je prepoznati i u njoj uživati i sisačka publika.
I dok najavljuje svršetak svoje posljednje skladbe
Balade za violinu, rog i harfu
naručenu od jednog njemačkog trija,
upitan za rezime svog dosadašnjeg životnog puta i djela, skromno odgovara: „uglavnom mene je to sve veselilo,
znate...to je bitno...“.