Page 21 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

16
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
vanja kao i porastu individualne književne produkcije.
Literatura:
Birta, Ivan,
Karaševci. Narodne umotvorine s etnološkim osvrtom
, Bukurešt, 1993.
Kekez, Josip,
Prva hrvatska rečenica
, , NZMH, Zagreb, 1988.
Lozica, Ivan,
Folklorno kazalište – zapisi i tekstovi
, Matica Hrvatska, Zagreb, 1996.
Opća i nacionalna enciklopedija – dvd-izdanje, Večernji list i Pro Leksis, Zagreb, 2009.
Pjesme i proza rumunjskih Hrvata/Poezio kaj prozo de la Rumanaj Kroatoj
, urednici Vidmarović, Đuro i Belošević, Ma-
rija, Hrvatski esperantski savez uz potporu Ministarstva kulture RH, Zagreb, 2008.
Suciu, Coriolan,
Dicţionar istoric al localităţilor din Transilvania,
Editura Academiei R.S.R., Bucureşti, vol. I. (A-N); vol.II.
(O-Z), 1968.;/ Suču, Koriolan,
Povijesni rječnik naseljenih mjesta u Transilvaniji,
izd. Akademija Socijalističke Republike
Rumunjske, Bukurešt, sv. I.-II., 1968., II. sv. Akademija Socijalističke Republike Rumunjske, Bukurešt, sv. I.-II., 1968.
Šera, Milja,
Pogleni, Bože, na naše slze,
NZMH, Zagrebu 1996.
Žurkul, Mikola,
Iz daleka glas se čuje,
ZHR, Karaševo, 2000.
Usmenoknjiževni oblici i običaji
Usmenoknjiževni
su oblici najbolje sačuvani i najbrojniji u običajima vezanima za svadbu, to jest za najznačajniji obitelj-
ski običaj iz života svakog
Karaševca.
No, osim svadbenih običaja, spomenut ću i neke druge običaje koje karaševski
Hrvati čuvaju, ali koji nisu toliko bogati usmenoknjiževnim blagom. U kratkim ću crtama predstaviti, dakle, pastirske
običaje, neke kalendarske običaje kroz godinu i običaje vezane za slavlje svetaca.
Pastirski običaji
Kako su se Karaševci oduvijek bavili ovcarstvom, dakako da su uz tu najunosniju i najprakticiraniju granu vezali i neke
svoje običaje. Ti su se običaji manje-više sačuvali i danas, ali polako se i sigurno gube.
Ovčari su uživali veoma visok socijalni status (mjereno onim vremenom i rumunjskim prilikama), a oko njih i oko
ovaca odvijala su se mnogobrojna slavlja, kao na primjer,
otkukanje, smerljanje i cašcenje, čašćenje ovnov.
Ovi su
običaji bili vezani uz odredene blagdane, od kojih je najznačajniji bio blagdan sv. Jurja (sv. Đurđa; 24. travanj), to jest
sveca kojega su Karaševci smatrali zaštitnikom stada i pastira, kada su slavili tzv. otkukanje. Neki vežu običaj
smer-
ljanja
uz blagdan sv. Jurja, po starom kalendaru (6. svibanj), ali se ono odvija oko 1. svibnja, kada sve ovce dođu kod
ovčara (koji, prema karaševskim običajima, osim svojih ovaca, okuplja i ovce još par ljudi, tzv. brkara, u jedno lijepo
stado: do 300 ovaca) te, posljednji običaj, uz sv. Mihaela i arh. Gabrijela (29. rujan).
Zajedničko je svim ovim običajima da su se oni odvijali na pašnjacima (gdje ce se ovce nalaziti od Jurjeva do nešto
poslije Miholja), kod torova, uz dobru i zdravu domaću hranu i velika veselja, a nekada, uz svirku domaćih cigana.
Središnji je dogadaj svih običaja (osim otkukanja
62
, kada se ovce samo muzu, a mlijeko se koristi za hranu ili bi se
prodalo kako bi se kupilo soli za ovce), mjerenje mlijeka
63
u ovaca, a na osnovi kojega će pojedini gospodar dobivati
svoj dio mlijeka (sira) kroz godinu.
Od usmenoknjiževnih oblika vezanih za pastire i njihove običaje imamo šaljive lirske pjesme, epske pjesme i balade.
Navodim neke od njih:
62 Prilikom otkukanja marljive domacice ispeku pod castom kolace, koji su okrugli, s dupkom u polovini (s rupom u sredini) (is)pleteni i koji simboliziraju obilje, bogatstvo i bogat urod. Ti ce se ko-
laci trgati (kinuti, kako Karaševci vele) odmah poslije muženja, prije rucka. Obicaj je takav da ce se kolaci, iskiceni s tri mala vrbova cepka (grancice; da janjci rastu poput vrbe, tj. veliki) i dr. biljaka, ali
i cvijetom mlijecnjaka (sve da bi bilo ploda i mnogo mlijeka), pomazani pijenom od mlijeka, kojom ovcar prikrsti (prekriži) svaki kolac te ga stavlja na otkukanje, to jest na trganje.Ubrzo ce svi staviti
ruke na kolac: muškarci se nalaze s donje strane, u toru, a žene su s druge, i uz muških uzvika: Kuku!, i ženskih odgovora: Otkuku!, što se ponavlja dva puta, dok se treci put (nešto kasnije navest cu
što brojka 3 simbolizira), uz kuku i otkuku, uzviknulo, zajednicki: Raskuku!, i istodobno trgali bi svi kolac. (Ponavlja se za svaki kolac, a ima onoliko kolaca, koliko ima vlasnika ovaca.) Znacenje je tog
cina to da: ako su žene otkinule (kod svakog vlasnika posebno) veci dio kolaca, tada ce sljedece godine taj vlasnik imati više ovcica; a ako muškarci otkinu veci dio, onda ce biti više ovnica. Nakon
toga ovcar prolije malo mlijeka na travu, pridonoseci na taj nacin žrtvu zaštitniku stada i pastira, sv. Jurju.
63 Prilikom muženja ovaca koriste se: srebrni prsten na prstu i srebrni novcic, koji se stavlja u posudu. Kako su Karaševci strahovito praznovjerni, vjeruju i u moc srebra; to jest da ce njihove ovce
zaštititi od odredenih uroka, zlih sila i tome slicno, da ce im ovce biti zdrave i davati dosta mlijeka te da ce mlijeko biti bijelo, zdravo i hranjivo.