Basic HTML Version
esejistika
esejistika
esejistika
esejistika
esejistika
riječi
193
ESEJISTIKA
Tomislav Škrbić
Filozofija umjetnosti Ivana Fochta
Tekst koji slijedi donosi rezultate istraživanja, koje se
pak odvijalo u okviru izrade doktorskog rada, mišlje-
nja i djela našega istaknutog estetičara Ivana Fochta. U
tekstu su sažeto iznijete osnovne teze rada, odnosno
temeljne pretpostavke Fochtova estetičko-filozofskog
opusa (metodološki objektivizam, ontološki esenci-
jalizam, gnoseološki realizam, te ontološki monizam
i gnoseološki dualizam). Zato, kao mogući poticaj na
misaoni susret s Fochtom, valja napomenuti da Fochto-
va filozofija umjetnosti sadržava i teoretska dostignuća
koja, zapravo, potvrđuju originalnost njegova pristupa
estetskom fenomenu, i to kako s obzirom na kontekst
hrvatske filozofske i estetičke misli tako i s obzirom na
širi, europski kontekst.
Filozofija umjetnosti Ivana Fochta u metodološkom je
pogledu, prvenstveno, upućena na umjetničko biće,
odnosno estetski predmet. Stoga je, po Fochtu, upravo
ontološki moment onaj presudni kriterij pri vrijedno-
snom određenju neke tvorevine kao umjetničkog djela.
Nadalje, za Fochta ljepota pripada biću umjetnosti i to
bilo u smislu estetičke ili umjetničke egzistencije (su-
stvarnost) metafizičkih formi, bilo u smislu objektivi-
ranosti umjetničkog duha u materiji. Ljepota je prema
Fochtu ontološko svojstvo („sjaj bića“) kako umjetnič-
kog tako i prirodnog bića, pri čemu valja imati na umu
da umjetničkom fenomenu, osim ontičkoga, pristupa
još i gnoseološki odnos.
S obzirom, dakle, na umjetničko biće kao predmet
estetike te shvaćanje estetskog fenomena kao ontičkog
odnosa, potrebno je jasno istaknuti da Fochtova onto-
logija, tj. filozofija umjetnosti preko pojmova „forma“ i
„mogućnost“ očituje i svoj idealistički karakter. Pritom
pak ne prelazi u „hegelijansku“ idealističko-sadržajnu
estetiku u smislu da onom idejnom, tj. pojmovnom,
pridaje viši ontologijski rang nego djelu, već kao važni-
je uzima različitost modaliteta u kojima se umjetničko
biće može pojaviti.
„Odmak“ od idealističkog shvaćanja umjetnosti razvi-
dan je već i kod Fochtova naglašavanja ontološke funk-
cije umjetnosti, a naspram idealističke usmjerenosti
na estetičku kontemplaciju. Međutim, taj je „odmak“
najočitiji upravo u njegovoj ideji strukture estetskog
predmeta kao jedinstva materijalno-fizikalnog (mate-
rijal; neposredni podražaji; ton, boja, linija, riječ itd.),
predmetno-prikazivačkog (tematika, sadržina; interes
za fabulu; izraz, znakovi, simboli, metafore itd.) i du-
hovno-metafizičkog (specifičnost formalnih relacija i
arhitektonika djela; osjećaj imanentne nužnosti, doživ-
ljaj umjetničkog u umjetnosti i ontičkog srodstva; har-
monija, simetrija, ritam, proporcija, jedinstvo u mnoš-
tvu) plana.
Smisao Fochtova
nacrta strukture estetskog predmeta
sastoji se naime u tome što umjetničke forme, od-
nosno duhovno-metafizički plan estetskog predmeta
nije poput predmetno-prikazivačkog plana tek irealan