Page 196 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
riječi
191
dini - uspravljenih kopalja.
Također i dvije karikature iz 1920.:
Tri debeloguza ban-
kara
i
Glumci.
Prva prikazuje trojicu uniformiranih,
gotovo kloniranih muškaraca okrenutih nam leđima
u maslinastom, smeđem i sivom odijelu istih cipela s
rukama u džepovima. – kao da kroje sudbinu svijeta is-
pod njih – od koga su jedine, jedva vidljive siluete vitkih
tamnih čempresa.
U drugoj kao da autor zatječe izvan pozornice na
neotkrivenom krevetu začuđenog klauna i damu s ci-
garetom s napućenim usnama.
Tolkinovski je privlačan
Grad- hram
s mitskim skulptu-
rama na ulaznim stupovima i ležeći plašt-silueta na nje-
govim stubama.
U tehnici gvaša, većih je dimenzija
Crkva
što poput glji-
ve izrasta na gusto nanesenoj podlozi smeđih zemlja-
nih brjegova.
U ozračju mnogih Sirovyjevih slika prepoznajemo ro-
mantično osjećanje svijeta po novom obliku mašte koja
se želi izraziti u čežnji za povratkom u izgubljeni zavičaj,
gotovo u izvornome značenju te riječi:
like the old ro-
mances.
Čarolija neizrecivog ili kako je Rousseau defi-
nirao pojam
romantique: Napokon, taj prizor ima nešto
magično, natprirodno, ono što očarava duh i tijelo.
Tako-
đer i Shellovu tjeskobnu zaoštrenost (
Bolesnik u vrtu
)
te utjecaj literature i bavljenja različitim mitologijama
(Ahasver, Shiva Bhairava, Juda, Irrealitas, Pan, ptica-kor-
njača, Adam i Eva, Cezar, Veli Jože).
Mnoge nas Sirovyjeve slike zaokupljaju i pozivaju na
prekoračenje poput čuvene slike švicarsko-njemačkog
slikara Arnolda Böcklina
Otok mrtvih
, kultne slike nje-
gove generacije pa i inspiracije mnogih poznatih slikara
i književnika, primjerice Salvadora Dalija. Pišući o Böc-
klinu, F. Oetrich, zaključuje da je njezina popularnost
stvorila jedinstvenu sintagmu: Faust – Deveta simfonija
– Otok mrtvih: Gothe – Bethowen – Böcklin. Prema
svjedočenjima i Sirovy je posjedovao mapu Böcklinovih
djela koja je među mnoštvom vrijednog nasljeđa nepo-
vratno nestala, nakon premetanja stana, neposredno
prije njegova samoubojstva.
Izazvani tajnovitim značenjima, mističnim ozračjem,
mračnim simbolizmom, bizarnošću, svečanošću i stro-
gošću - imaginarno putujemo u zaboravljene zavičaje. I
zaista zanesena nad Sirovyjevim slikama, osjećam tako
krhki mir i blagu odsutnost - da ju može ukinuti otva-
ranje vrata, pa čak i ladice u susjednoj sobi.
Ubilježen u hrvatskom slikarstvu u kategoriji
Margi-
nalaca
, Sirovy upravo svojom rubnošću prikazuje, ne
samo trenutno vrijedne – u okvirima srednjeeurop-
skog vrijedećega – već jedinstveno, individualno, osob-
no – umjetnost kao život kojoj je egzistencija, samo
nužna dopuna. Njegova je umjetnost namijenjena pri-
jateljima (prema nekim svjedočenjima darovao bi po
tri slike svakom od njih, a neke je slike radio u nekoliko
inačica), a ne gomili, ne publici. I upravo po toj svojoj
rubnosti, živ je – više od onih kojima je umjetnost glav-
na stranica, a život zapisan na marginama. Jednu svoju
duhovitu karikaturu naslovio je
My House is My Castle,
blago ironizirajući svoju odluku: ne izlagati se, sačuvati
svoju privatnost.
Ili kako u našem dopisivanju o K. Sirovyju ističe likovni
kritičar i pjesnik Boris Vrga:
(…) Što se tiče njegove klasi-
fikacije u marginalce, ona je danas, u vrijeme postmoder-
ne, posve pase. Davno je Barac, a nakon njega i Donat ,
dokazao da je vrijednosno središte naših kulturnih pojava i
pojmova često na margini. Jedna Petrinja, koja sada živi u
Velikoj Gorici, ima tridesetak Karlovih djela. (…)
Urbana naiva
, također je etiketa koja je ovome rafini-
ranom, tankoćutnom i ekscentričnom autoru posve
neprimjerena. Njegov odmak od stvarnosti: bilo trans-
cedentalan ili ciničan, znak je jedne literarno, slikarski i
kulturološki odnjegovane osobnosti – koja je, uza svu
svoju jedinstvenost – dio evropskih kulturnih događa-
nja. A svojevrsni odmak od zadanih konvencija i tea-
tra umjetnosti koji se izlaže pred publikom, gomilom
- šarm je koji ne pronalazimo u mnogih etabliranih
slikara.
Karl Sirovy: Pan, akvarel 15x20cm (1922. god.)