Basic HTML Version
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
riječi
189
Biserka Goleš Glasnović
Karl Sirovy:
Put u zaboravljeni zavičaj
Skupljajući gradivo o izgubljenom slikaru Karlu Sirovyju,
(1896. – 1948.) devedesetih prošlog stoljeća, povjesni-
čarka umjetnosti Nada Vrkljan-Križić, posjetila je i stan
tete Mirjane Bidikovske, čija mama Dragica Slavujević,
rođ. Klobučar bijaše prijateljica Karla Sirovyja i njegove
sestre Štefanije - Štefi, kako su je od milja zvali.
Tada smo Buba i ja, studentice, zaneseno, premetale
ormare tražeći njegove zametnute slike, fotografije i
knjige. I izvlačile ih poput neprocjenjiva blaga. Posebi-
ce mi je draga ilustracija u spomenaru bake Dragice:
renesansno kostimirani zamišljeni mladić u profilu na
kamenoj klupi ispred stiliziranog perivoja od šimšira i
vitkih tamnih čempresa - a na drugoj stranici - lijepim
dekorativnim rukopisom ispisani stihovi
All the world’s
is the stage
/
And the man and women merely players
(Shakespeare)
i potpis
K. Sirovy. Bjelovar 1915
. Također
- i ljupki, krhki nakit iz ostavštine Štefanije Sirovy.
Tih je godina bila organizirana izložba u Židovskom
domu, no ne sjećam se protokola. Znam da je teta
Mirjana bila poprilično rezervirana, nije htjela govoriti
o prijateljstvu svoje mame i Sirovyjevih – ipak dopustila
je da slike budu posuđene za izložbu. Buba i ja smo se
zabavljale, uživajući u otkrivenim slikama i predmetima.
Ozračje tih čudesnih slika i našeg smijeha odjekuje i da-
nas. Krenuvši na otvorenje izložbe, prolazeći Štrosom
koji se bijelio, obasute pahuljama snijega, nismo se pre-
stajale smijati: ona u olinjaloj bundi bake Dragice, a ja s
nakitom Štefanije Sirovy - krhkim poput paučine. Za-
metene smijehom, tog snježnog predvečerja - izložbe
se zapravo i ne sjećamo.
Iz bogatog građanskog života u Bjelovaru između dva
svjetska rata, mnoštvo je fotografija i mnoštvo priča.
Izdvajam fotografiju Zdenke i Karla Sirowyja (tada pre-
zime pišu s w) snimljenu na obali – vrijeme između
dva rata – mjesto: Italija ili okupirana Hrvatska (na što
upućuje tisak na poleđini
Carte postale
)
.
No, nevažno
je – to nije
punctum
! Ta bi fotografija bila posve unarna
da nema njihove istodobne povezanosti i jedinstve-
nosti. Ona ljupke ženstvenosti u starinskom
badiću,
otkrivena bijelim ogrtačem kazališne dojmljivosti, on
krhke muževnosti, zaogrnut građanskim
bademantlom.
Dodirnuvši mu struk jednom rukom, nježno i nename-
tljivo – ova lijepa žena priziva i zapis iz monografije
Karl
Sirovy
(Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1993.)
koji navodi autorica Nada Vrkljan-Križić iz dnevnika
svoga oca:
Bio je to mladi par, ona Židovka – izvanredna
umjetnica na glasoviru, kapriciozno i malo stvorenje, oso-
bito inteligentno.
Priču kako su Karl i njegova supruga Zdenka svršili svo-
je živote ne navodim kao činjenicu – prenosim ju sada,
uskrslu iz svoje prenaglašene mašte, sklone sanjarenju.
Tada me se dojmila i nikad ju nisam zaboravila i sada
ponovno pred Sirovyjevim slikama oživljava u svoj svo-
joj tragičnosti.
Godina 1948.! Karl Sirovy, vrijedan činovnik, neprila-
gođen individualac, krhak, izdvojen od stvarnog života,
pokriven svojom umjetnošću, istraživanjem slavenske
prošlosti, glazbom i literaturom, s povremenim pojav-
ljivanjem u svijetu, u liku planinara, ljubitelja prirode i
fotografije – u svijetu jednakosti i svijetle budućnosti
– optužen za pronevjeru (prema priči tete Mirjane).
Nakon premetanja stana i ispitivanja, izvršio je samo-
ubojstvo.
Tada su zauvijek nestali mnogi njegovi radovi: slike, knji-
ga o slavenskoj prošlosti, fotografije, mape. Znajući za
zavjet vjernoga para, nad Zdenkom su bdjele prijatelji-
ce – jer je u njihovim prstenovima bio pohranjen otrov,
u slučaju da jedno od njih bude u opasnosti. Pohranjen
- i uvijek pri ruci, još za vrijeme rata - jer Zdenki
je tada prijetila opasnosti, bila je židovskog podrijetla
- Bijelić, zapravo Wies. Dan nakon smrti svoga supru-
ga, Zdenka se udaljila s isprikom da ide u kupaonicu. I
otišla za Karlom!
Vidjevši svijet na šekspirovski način kao teatar, Sirovy
nas – samo naizgled - uvodi u kostimirane likove koji
prenaglašeni iskazuju dvije, gotovo antičke antiteze: ko-
mičnost i tragičnost. Proviriti izvan života, izvan zada-