Basic HTML Version
180
riječi
predstavljamovam
predstavljamovam
glavi, bezbroj kombinacija scenarija. Četkanje noktiju do krvi. Takav je bio osjećaj. I moja nemogućnost da si stanem
na kraj. Još jednom, još samo malo. Sve izvedeno pedantnošću knjigovođe. Jesu li svi oni naizgled letargični kolege
prošli isto što i ja, pa bježali u svemire u svojim glavama. Bježali od kolega, prijatelja, ljubavnika. Samo da im netko ne
postavlja pitanja jer tako silno žele odgovoriti i dokrajčiti sve svoje grižnje.
Palim klima uređaj jer opet sve proživljavam a vrućina je nesnosna. Naprasno se pustila kroz otvorena balkonska
vrata za vrijeme mog čupanja savjesti i suhog cvijeća. Palim usisavač i dovodim dnevni boravak u red. Mirna sam jer
sam sve očistila. Zavukla sam cijev i u kut koji ne diram svaki tjedan, već samo za velikih čišćenja. Usisala sam i pod
tepihom, iza kutne garniture, i paučinu iza karniše. Dobro je što sam rasula zemlju pa sam konačno sve zahvatila.
Zadovoljna sam.
Uskoro ću prodati stan kako bih namirila štetu koju sam napravila. Pa neka i stan i savjest budu očišćeni. Po povratku
sa seminara, dočekali su me rezultati revizije vanjske firme i pitanja poslodavaca i kolega. Vanjska revizija odnosila se
na proteklu godinu, ali kako su neke stavke ostale otvorene, krenulo se prema izvoru. Četiri godine i osam mjeseci
trajale su moje prevare. Moje trošenje novca koji nije moj, preknjižavanje stavaka, krivotvorenje faktura, manipuli-
ranje blagajnom.
Nisam se iznenadila po suočavanju sa stvarnim stanjem. Kada su stavili sve papire i pitanja pred mene suze su mi zali-
le obraze i osjetila sam golemo olakšanje. Neugoda i sram mirno su stajali uz mene. Priznanjem i iskrenom isprikom
izgurala sam ih dva reda iza sebe. Svejedno sam osjetila njihovo piljenje u potiljak. Svakim novim pitanjem povukli bi
me za skalp i od boli bi mi se zacrvenjeli obrazi. Spremno i mirno sam odgovarala, pojašnjavala. Iz zaključane ladice
radnog stola izvadila sam kolegij blok s uredno popisanim iznosima za tekuću godinu koje sam uzimala. Taj kolegij
blok bio je meni osobno najčvršći dokaz da uzete iznose namjeravam vratiti. Vodila sam evidenciju jer sam od onih
poštenih lopova. Na pitanje zašto, moj odgovor je bio zato što sam mogla. Kada sam shvatila da moja nedjela prolaze
bez kazni ili sankcija, onaj slavodobitni dio želio je uvijek više. Krivnju je oblagao mahnitim konzumerizmom. Sve mi
je trebalo i sve sam imala. Sreća se mogla kupiti.
Dobila sam izvanredni otkaz, a kako je moj rad uvijek bio besprijekoran neću biti kazneno procesuirana. Uz uvjet
da vratim iznos koji su mi utvrdili. Ušteđevina mi pokriva tek mizerno mali dio. Nekako se kroz cijeli priču provukao
iznos koji je prema mojim evidencijama trostruko manji od onog što sam uzela. Vrsna sam knjigovotkinja, ali tim se
podatkom ne mogu nikome pohvaliti. Uzela sam trostruko više nego što mi se pripisuje. Da je rasplet imalo filmskiji,
na bih morala prodati stan, ne bih dobila otkaz i ne bih izgubila Božidara. Njemu ispravnome, ispravno je mene
ostaviti da se sama nosim s posljedicama. Bilo bi mu draže da je moja prevara bila osobna. Da sam prevarila njega
kao muškarca, mogao bi tražiti razloge u sebi. Ovako sam bila neiskrena na svim razinama i svi razlozi su moji. On
s takvom ženom ne može.
Izgubiti povjerenje partnera, kolega, prijatelja. Izgubiti posao. Izgubiti stan. Prepisano iz Hamurabijevog zakonika, oko
za oko, trostruko za trostruko.
Ovih dana počet ću s pakiranjem stvari. Zasad je to jedini siguran plan kojeg imam.
Dunja Holcer
Nebo
Bilo je vedro.
Vedro nebo.
Trebalo je biti tmurno i sivo.
Trebalo se teško kotrljati iznad moje glave.
Trebalo je poštivati moju tugu.
Bilo je modro.
Nije razmišljalo, nije promatralo, nije pamtilo.
Nije se sjećalo i nije osjećalo.
Samo je bivalo.
Nezainteresirano.
Neosjetljivo.
Nepodnošljivo.