Basic HTML Version
predstavljamovam
predstavljamovam
riječi
179
4 godine od tog događaja
prodala je kućicu
nikad nisam saznao kamo je preselila
prošle su godine
rijetko bih je se prisjetio
da nisam pročitao partu
ne bih znao da je preminula
moja bivša susjeda
prodavačica ljubavi,
niti bih ikada saznao kako je pravo ime njenom sinu.
Darija Halavanja
Trostruko više
Kvaka na balkonu je vruća. Zatvarajući balkonska vrata sve sam zasula dehidriranom zemljom. I opekla šaku. Ništa
dramatično, nije čak ni vidljivo na koži dlana, ali u tom trenu je zapeklo. Nisam bila spremna na iznenadnu tjelesnu
bol i zemljom sa suhog korijenja zadala sam si dodatnog posla. Čupala sam osušene pelargonije i viseće fuksije jer
im nisam osigurala zalijevanje za vrijeme mog službenog puta. Iskreno, nisam ni pomislila na svoje balkonsko cvijeće
tijekom seminara u Splitu. Još sam manje razmišljala o cvijeću za vrijeme druženja s kolegama nakon. Ne mogu reći
da se nisam opustila i uživala u večerama uz koju čašu i previše, ali nije nam prvi put da se sastajemo na skupovima,
konferencijama, seminarima. Naše firme u biti nemaju mnogo zajedničkih područja djelatnosti. Povezuje nas naša
struka knjigovođa. I da, zbilja naše šaroliko-monokromatsko društvo krasi par letargičnih stereotipnih jedinki. Oni se
dolaze odmoriti, popratiti nove i izmijenjene propise. Uspostavljanje ili učvršćivanje odnosa među kolegama njima
je nebitno pošto su se došli odmoriti od svojih kolega iz ureda. Tako si barem tumačim njihovo ponašanje, a znam
da vjerojatno niti s kolegama iz ureda nemaju odnose na privatnoj razini. Možda se bojim da ću završiti poput njih
pa će netko tako i o meni lamentirati tražeći uzroke moje povučenosti.
Udaljila sam se od Božidara i ne primijetivši, sve do njegovog zabrinutog monologa. Izvijestio me kako sam zami-
šljena, rastresena uz ostatak pridjeva koji opisuju isto stanje. Kao završni dodatak ubacio je u taj mlin i optužbu da
sam smršavjela. Božidar je divan i ispravan muškarac. Razumije zašto se vrata tuš kabine moraju prebrisati odmah
po tuširanju. Ne baca upotrijebljene štapiće za uši u wc školjku i počisti za sobom mrvice s radnog stola u kuhinji.
Tada, na njegove optužbe nisam mogla reagirati toplije i toj temi posvetiti više vremena i pažnje. Ušutkala sam ga
na spomenutom radnom stolu u kuhinji. Bojala sam se razgovora i mogućih smjerova u kojima bismo mogli krenuti.
Priznala bih mu sve da me otvoreno pitao. Sada i samu sebe nasmijavam s tom rečenicom. Nju sam iskonstruirala
znajući da ni uz najlucidnije dokaze poslagane pred njim ne bi došao do zaključka kojim bi mi postavio to otvoreno
pitanje. Moja djela su van dohvata njegove spoznaje o meni.
Trebala sam odmah iznijeti kantu za smeće na balkon i pobacati počupano suho cvijeće. Nisam se služila poslom
sada mi je dnevni boravak zasut suhom zemljom. A sve zbog kvake koja se užarila. Neke stvari se baš poslože u ne-
gativnom kontekstu. Živcira me taj nered i činjenica da moram vaditi usisavač po ovako vrućem danu. Prvo detaljno
i snažno četkam nokte od crne zemlje. Morala sam pridržavati korijenje i trusiti zemlju s njega dok sam izvlačila
cvijeće iz tegla jer bi inače zasula cijeli balkon. Bila sam pažljiva i odmjerenih pokreta iako me sunce peklo i zapeklo
mi kvaku. No, balkon je ostao besprijekoran. Snažno ribam nokte i svjesna bol koju si nanosim podsjeća me na moje
prevare. Na razloge što sam se gubila u sebi pokušavajući ostati draga, precizna i poštena. Onakva kakvom su me
doživljavali moji prijatelji, kolege i Božidar. Svjesno sam sve radila govoreći sebi kako je to posljednji put i da ustvari
nikome ne činim nažao. Nisam mogla stati i bilo je vrlo uzbudljivo. U početku mi se činilo kako se mogu nositi sa
svojom novom ulogom prevarantice stavljajući savjest na poček. I stvarno mi je dobro išlo. Probavne smetnje, pro-
badanje u prsima, ćudljiva reagiranja i udaljavanja od prijatelja i Božidara nisam doživljavala kao nuspojave svojih djela.
Nakon Božidarovog pokušaja intervencije nadala sam se kako će takvih postupaka biti više. Potreba da nekome, bilo
kome ispričam što sam sve napravila, eksponencijalno je rasla iz dana u dan, iz noći u noć. Noćima bih sanjala jedan
te isti san. Nalazila bih se gola u uredu, na nekom bitnom sastanku i svi bi mi se otvoreno izrugivali. Danima bih
pak analizirala svoje postupke, svoje snove, moguća rješenja. Nisam se htjela odmetnuti u zamišljene, nedruštvene
knjigovođe, a nekih iskrenih društvenih poriva nisam imala. Grizlo me. Rezuckalo. Ribalo na najsitniju modlu ribeža
za tvrde sireve. Skidalo mi sloj po sloj. Grebalo površine tkiva, arterija, sve do meke koštane srži. Vječiti kaos u