Basic HTML Version
predstavljamovam
predstavljamovam
riječi
175
bijednog mentalnog stanja kojem su alternative zamagljene, ali i poprilično zastrašujuće. Ljudi iz polja prirodnih
znanosti nisu osobiti pjesnici, no nadam se da će zapisivanje unutarnjeg glasa odagnati želju upotrijebiti vanjski za
mumljanje sa samim sobom. Da ; postao sam ta vrsta samotnjaka.
Dan 81
Velšanin je trebao stići prije dva dana. Zalihe su pri kraju, ali meni je unutar ove limene kutije asketski način života
postao druga priroda. Psi međutim postaju sve nemirniji. Ne pomaže činjenica da uslijed lošeg vremena danas
nismo išli na teren skupljati uzorke. Iskoristio sam prijepodne pretražujući prizemlje stanice uzduž i poprijeko,
vremena ionako imam napretek. Stanica nije pretjerano velika, ali pošto je jedan od mojih prethodnika uložio trud
pomaknuti krevet u komunikacijski toranj smjestio sam se na katu već prvoga dana radi izvora svijetlosti. U prize-
mlje silazim samo radi pasa i odlazaka van. Poprilično je smiješno da se prašinom obavijeno kraljevstvo nepoznatog
uopće krilo pred mojim nosom s obzirom koliko ovdje dani mogu biti dugi. Možda sam i ja uspavan poput okoline?
Potraga za blagom urodila je plodom. Nalazi po abecednom redu: cd-i-većina izgrebenih, knjiga u raspadajućem
stanju – jeftini krimić bez korica anonimnog autora, usna harmonika – potencijalno leglo bacila. Tko je rekao da je
istinsko bogatstvo samo ono duha?
Dan 82
Ostavio sam cjediljku sa čajem predugo u šalici dok sam preko prozora tornja promatrao sivilo. Postajem odsutan.
Njega jasno još nema. Odlučio sam svejedno uživati u mlakoj okrijepi te sam pažljivo istresao gnjecavi sadržaj cjedilj-
ke u kantu, a nju onako mokru nagonski odložio na stol. Melodija se širila iz prostorije lijevo od mene, odbijajući se
putem od željeznih zidova i dokazujući blagom jekom sveopću prazninu stanice. Zvučnici su unijeli život u jedan od
jučerašnjih pronalazaka, album čiji je omot bio prekriven teško razumljivim suglasničkim skupovima nepoznatog je-
zika. Ruski? Prethodnika sam jedino mogao smjestiti na područje istočne europe ili njoj bliže azije, zapadnjačka gene-
ralizacija onemogućila mi je daljnju preciznost. Ipak, uz zvukove čudnih ljestvica i pjev nekog meni nepoznatog barda
sa mističnog istoka moj glas više nije jedini presijecao tišinu, a i sama stanica činila se ugodnijom. Lavež pasa opet se
pridružio igri. Prinio sam šalicu ustima ; čaj je predugo stajao i imao okus željeza. Ovdje je i snijeg imao okus željeza.
Dan 83
Vrijeme je dopustilo napuštanje utvrde samoće. Psi su od sreće vukli saonice toliko brzo da su se zamalo preokre-
nule. Mogu zamisliti ljepše stvari od loma noge usred ničega. Nakon pola sata vuče pristigli smo na pogodno mjesto.
Smirivši pse glađenjem i slasticama prepustio sam ih izležavanju u ništavilu i započeo pregled terena. Snijeg se nao-
čigled topio pod mojim nogama. Zabio sam u tlo metalni štap koji je nakon malo sile potonuo kao u puding. Pro-
mjene su toliko drastične da će zagovornici teorije globalnog zatopljenja diljem svijeta klicati i kuckati čašama šerija,
pa se ugrijani alkoholom i spoznajom ove male pobjede zaputiti domovima gurajući pritom svoje bicikle. Činilo mi
se da i nije baš neki razlog za veselje. Sve sam poslikao i priložio zapisima i uzorcima. Iz glave mi nije izlazila melodija
pjesme orijentalnog klepetala. Iskoristio sam one nebrojene sate klavira iz djetinjstva i skicirao štapom u snijegu
Dan 84
Mc Clusky je danas ujutro napokon sletio. Bez puno poniznosti okrivio je virozu za čekanje. Iskrcao je provizije te
smo uz bodrenje pasa započeli gurati kutije po snijegu u sada širom razjapljena usta istraživačkog centra. Nakon
pretovara dao mi je do znanja sa pričekam pa je onakav zajapuren otišao do kokpita i slavodobitno izvadio bocu
viskija. Shvatio sam da je to najbliže isprici što ću dobiti.