Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
13
predstavljaju pjesnici Milja Šera
59
, Mikola Žurkul
60
kao i dva rada Milene Ribar, suradnice «Hrvatske grančice».
Na polutvrdom omotu ove vrijedne knjige nalazi se slika neizostavnog identifikacijskog dijela i istinskog ponosa
karaševskih Hrvata – narodna nošnja. Njezinu estetsku, umjetničku i materijalnu vrijednost posebno ističu iznimno
mladi članovi KUD-a «Karaševska zora» - Karaševo.
Osim povijesno-pravnog dokumeta, testamenta iz 1873. (str. 18) te nekoliko izreka (str. 20), ova se antologija sa-
stoji od šest lirskih usmenoknjiževnih pjesama (
Oj, divojko, brigo materina, Zbogom ostan’, drago, Popevka na slavenju,
Oproštenje od rodbine
, 12. – 16. str.), trideset autorskih pjesama: šest pjesama Milje Šere (
Oblaci, Neostvariva želja,
Noć u Frnjkovcu, Jesen, Bog hoće, Molitva
, str. 24. – 32.), dvadeset dvije pjesme Mikole Žurkula (
Selo moje, Karaševo
- divno selo, Nestaju salaši, Kraj starog bunara, Gajde, Jesen, Mali Ivo i pas, Ptica veselica, Pjesma o Zagrebu, Mladost i
starost , Češljaj konje, Siroma, Što je Bog?, Bože moj, Tajne Božje, Bože, sveti se ime Tvoje, Iz daleka glas se čuje, Na početku,
Svetkuj blagdane, Kirvaj, Božični blagdani, Smrt,
36.- 78. str.) i dvije pjesme Milene Ribar (
Ptica, Ima li tata imendan?,
82. – 85. str.).
Budući da predmet mog rada ne kani biti pojedinačna interpretacija navedenih pjesama, osvrnut ću se na kontekst
nastanka autorskih uradaka kao i na značenje ove poezije za sve nas koji na ovim prostorima stoljećima živimo.
Već prvi vizualni doticaj čitatelja s antologijom i s pjesmama ovih autora, dokaz je skromnoga književnog značenja
stiha sročenog na materinskom jeziku, mjesnom lupačkom, klokotičkom i karaševskom govoru, ali velike hrvatske
svijesti i kulturne zaduženosti. Pjesnička je riječ naših versifikatora, pogotovo Mikole Žurkula, usko povezana s etnič-
kim identitetom i kao da se slatko odaziva izražavanju zadataka očuvanja te hrvatske svijesti, afirmirane, eto, i putem
izbora i prijevoda na esperanto
61
.
Bez osobitih pretenzija za prodiranjem u dublje sfere umjetničkoga bića pisane riječi, ova autorska poezija ima kul-
turno-prosvjetnu vrijednost i pokazatelj je dosegnute razine pisane riječi većine Hrvata ovih krajeva. Potvrđuje da je
hrvatski materinski jezik, uz rimokatoličku vjeroispovijest, u svom povijesnom nimalo laganom hodu, ostao trajnim
stožerom hrvatskoga bića u ovim krajevima.
U većini se pjesama ističe rustikalni ugođaj, zaljubljenost u rodni kraj, ljubav i poštovanje prema rimokatoličkoj vjeri
i prošlosti, prema kulturi i običajima, ali i zabrinutost pred novim izazovima, pred prostornom, kulturnom i materi-
jalnom uvjetovanošću. Sirova egzistencijalnost, osim dvaju Mileninih uradaka, kao da ne daju pjesnicima mogućnost
uzdizanja u meditativno-fikcionalne sfere, već se isključivo, gotovo imperativno, moraju baviti sa svakodnevnim
vlastitim i tuđim životnim potrebama. Moralno-didaktički ton pjesama ponekad gotovo da sputava estetsku poetiku,
tematiku i motiviku, jer prednost ima životni sustav vrijednosti, a ne estetsko-poetski.
Pjesnička nam autorska djela svjedoče i ostavljaju trag vremena i života što putem pjesničkoga ne osobito slikovitog
govora, što putem formalno-grafičke oblikovanosti teksta-pjesama, a to znači i iza materijalnih pokazatelja same pjesme:
stihova, strofa, njezinih versifikacijskih oblika, površinske bjeline stranice unutar koje funkcionira, interpunkcijskih zna-
kova itd.
Niz pjesama Mikole Žurkula iznose nam autorovo doživljavanje stvarnosti kroz koju je naš pjesnik kao predvodnik
narodne zajednice prolazio i ukazuju na ono što smatra vrijednim, za čime čezne i za što moli da bi se i dalje sačuva-
lo. Nerijetko biva rezigniran, čak ogorčen pred nemoralnostima, pokvarenostima i iskušenjima novoga svijeta, ali ne
gubi nadu i žestoko upozorava da će dolazak sudnjega dana napraviti red, donijeti pravdu te da će se svakome suditi
prema njegovim djelima. Religiozno-vjerska komponenta je u njegovim pjesmama posvuda prisutna. Ona gotovo
da zauzima centralno, skoro sudbinsko mjesto. Kako su mještani u crkvi i njezinim propovjednicima vidjeli vodeće
autoritete ovoga svijeta, nije ni čudo da izuzetak tomu nije ni on sam. Pjesme: Š
to je Bog?, Bože moj, Tajne Božje, Bože,
sveti se ime Tvoje, Svetkuj blagdane, Božični blagdani
… najbolji su pokazatelj snažne vjere koja struji žilama i dusima
59 Milja je Šera
rođen 1955. godine u selu Lupak, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rečici. Tehničku školu za kino-operatera završio je u Bukureštu. Ljubav prema knjizi i prirodi usadio mu
je djed Kračun kod kojeg je proveo djetinjstvo. Pjesme je počeo pisati u osnovnoj školi. Nekoliko kraćih pjesama objavio je i u časopisu »Reviste Orizont« u Temišvaru pod pseudonimom Mio.
Hrvatski jezik naučio je od roditelja i susjeda. Kako u školi nije učio hrvatski, jer nije bilo učitelja, pjesme je pisao na rumunjskom. Na poticaj folkioristice Marije Novak počeo je pisati na hrvatskom jeziku.
Oženjen je i ima četvero djece te živi u svom rodnom selu i općini Lupak.
»Pogleni, Bože, na naše slze«, zbirka pjesama Milje Šere, uljepšana ilustracijama hrvatskog slikara Ivana Lackovića Croate, tiskana je u Zagrebu 1996. u Nakladnom zavodu Matice hrvatske.
60 Mikola Žurkul rođen je u 30. studenoga 1924. godine u Klokotiću. Nakon završene osnovne škole, bio mu je predložen odlazak na daljnje školovanje u Zagreb. No radi ratnog vikora, roditelji ga se
nisu usudili poslati, te ostaje uz svoje roditelje obavljati poljodjelske poslove. Oženjen je i ima troje djece.
Tijekom 32 godine radio je kao računovođa u Klokotiću. Nakon odlaska u mirovinu, 1987. godine nastavlja raditi na svom imanju. Od rane mladosti ima sklonost prema pisanoj riječi. Sve što mu je
dopalo u ruke rado je čitao. Čitajući i pišući od rane mladosti, nastala je i pomisao ostaviti potomstvu trag svoje obdarenosti i ljubavi prema lijepom izražavanju i stvaranju umjetnosti putem riječi. Tako
je počeo pisati o ljudima i njihovim životnim problemima, divio se prirodi i njenoj ljepoti, razmišljao o ljudskoj sreći i vjeri. U Karaševu mu je 2000. godine objavljena knjiga stihova pod naslovom »Iz
daleka glas se čuje«.
61 esperanto, umjetni međunarodni jezik koji je 1887. zasnovao Poljak Ludwig Lazar Zamenhof, pseudonimom Doktoro Esperanto. Prvo se jezik zvao lingvo internacia, no poslije je prevladao
naziv esperanto. Jezik je načinjen na osnovi elemenata više eur. jezika, pretežno na romanskim leksičkim elementima, ima shematsku gramatiku. Kao jezik međunar. sporazumijevanja brzo se
proširio, prestižući dotadašnje (volapük, volap:ik, umjetni internacionalni jezik, kojeg je 1879. stvorio Johann Martin Schleyer 1831.-1912. pretežno na germansko-engleskoj podlozi i kojeg je danas
gotovo istisnuo esperanto) umjetne jezike. Na esperantu postoji raznolika literatura, ima više radijskih programa na njemu. Procjenjuje se da se njime služi više milijuna ljudi.