Basic HTML Version
10
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
tog jezika crpili energiju za svoje radove i svakodnevne potrebe, pronalazili su u njemu toplinu, ozdravljenje i utjehu,
upućivali su njime riječi pomirbe, opraštanja, tolerancije i ljubavi. Možda baš zahvaljujući hrvatskom govoru, ovi ljudi
nisu potpali pod sustavna pražnjenja i naseljavanja nehrvatskim pučanstvom, što jest bila nekadašnja politika vlasto-
držaca komunističkoboljševičkih.
Dosadašnji su malobrojni dijalektolozi o karaševskim govorima rekli da pripadaju: kosovo-resavskom
36
, prizreno-ti-
močanskom
37
, prizreno-južnomoravskom
38
i krašovansko-svinjičkom
39
( a Snježana Hozjan, u istoimenoj knjizi, pod
naslovom Rumunjska, § 4., spominje da karaševski govori pripadaju tzv. karaševsko-svinjičkom, koji je veoma srodan
torlačkom
40
), dijalektu. Novonastale okolnosti pridonose, osim određenog jenjavanja velikoasimilacija (ako nam ne
prijeti globalizacija!), i boljoj i jačoj povezanosti karaševskih (i ostalih) Hrvata s matičnom domovinom i s Hrvatima
u Republici Hrvatskoj. Dakakao da su u potrazi za kruhom, jer je velika većina Karaševaka ostala bez posla nakon
masovnog otpuštanja i zatvaranja tvornica, Hrvati objeručke prihvatili mogućnost rada i u R.H., što će, uvjeren sam,
znatno pomoći i njihovu standardu, ali i, i to posebno ističem, poboljšanju te učenju hrvatskoga jezika.
Neke od značajki karaševskih govora su sljedeće:
- što – zamjenička riječ, ali nikako ne i šta;
akcentuacija je starija s prijenosom “ s dočetnog sloga; ukinute su kvalitativne i kvantitativne opreke
41
;
Jovan Živojnović
42
misli pak da se u karaševskom govoru nalaze dva silazna naglaska: ˆ i “;
nenaglašeni ě prelazi u i : Ri’čica, popi’vač, si’di, si’kira, ci’dilo i dr.;
naglađeni ě prelazi u e: ‘leska, dedica, s ‘tem i dr.;
e prelazi u
є
: s‘ v
є
krva, ‘t
є
lci, d
є
’b
є
l i dr.;
šwa je u Karaševu i Jabalču prešao u a: dan, sat (=sada), kat (=kada) i dr.; u Klokotiču, Lupaku, Nermiďu i Vodniku
ostaje ∂: d∂n, k∂t itd.; dok u Ravniku imamo e: ket, set itd.;
slogovni se l čuva ili ostvaruje se kao sekvencija ∂l: k∂lk, p∂ln i dr.;
l nije prešao u o: rekal, pital;
v nije prešao u h: muva, suva;
u karaševskim govorima postoji afrikata : ebe, vonac; kao i afrikata : ko
va ija;
stariji *tj i *dj dali su ť i ď: ťelav, moť, tuď ;
sačuvan je skup čr-: črn;
u I se i L pl. svih rodova nalazi nastavak –am i - ∂m: ženam(∂m), luđam(∂m), telcam(∂m);
po- + pozitiv daje komparativ (po velik, po slutan = ružan); naj- + pozitiv = superlativ (najvelik, najslutan);
pomoćni glagol lam, laš, la, lamo, late, laju (lam = ću) i odgovarajući oblik prezenta daju futur;
postoji leksem prosit (= vatra);
ne zna se podrijetlo glagola baniti, koji znači stajati.
O jeziku su rekli da je dalmatinsko-ilirski
43
, a Petar Vlašić veli: ”Jezik, kojim govore nazivaju krašovanskim, tako ga
zovu i službene rumunjske (otprije mađarske) statistike, pa i šematizam temišvarske biskupije. A to je čisti naš hrvat-
36 Lj. Milletič (cit. op., str. 181), Aleksandar Belić (O srpskim ili hrvatskim dijalektima, u “Glas Srpske kraljevske akademije”, LXXVIII, (1908.), str, 99; Isti, Dijalektologijčeskaja karta serbskogo jazyka,
Sankt-Petersburg, 1905., str. 28-29.
37 Pavle Ivić, Emil PETROVICI, Graiul caraşovenilor. Studiu de dialectologie slavă meridională…, Bucureşti, 1935., recenzija, južnoslavenski filolog,XVIII, 1-4, Beograd, 1949.-1950., str. 218-232; Isti,
Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod u štokavsko narječje, Novi Sad, 1956., str. 212.; Petar Skok, Emil PETROVICI, Graiul caraşovenilor. Studiu de dialectologie slavă meridională, Bucureşti,
1935., recenzija, južnoslavenski filolog,XVIII, 1-4, Beograd, 1949.-1950., str. 253-259; Mile Tomici, Unitatea graiurilor caraşovene, în Studii de limbă, literatură şi folclor, II, Reşiţa,1971., pag. 163,
177,( Jedinstvo karaševskih narječja: jezična, književna i folklorna studija, str.163, 177.).
38 Josip Lisac, u Najnowsze dzieje języków słowiańskich Hrvatski jezik (redaktor naukowy Mijo Lončarić), Uniwersytet Opolski – Instytut Filologii Polskijej, Opole, 1998. (knjiga ostvarena u sklopu
programa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu), pod naslovom Narodni govor –Uvod, str. 181. (bilješka 57).
39 Ibidem, str. 182.
40 v. str. 274.
41 Ibidem
42 v. Krašovani (Karašani, Karašavci). Beleške, narodni običaji i primeri jezika, Letopis Matice srpske, 1907, LXXXIII, tom. 243, fasc. III., p. 59-79.
43 v. Simu, nav. djelo, str. 30/33.