Basic HTML Version
140
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
da mi bar nakratko budeš
blizu.
Egzekutor
umro joj je monitor nekidan.
novi...
sam od sebe.
najednom više nije gorjela plava lampica
na njenom ganz novom monitoru
kojeg je dobila na poklon od brata jer je onaj stari
neobjašnjivo umro dva tjedna prije toga
i sada si je isfurala da njen komp. šalje neke iskre
koje ubijaju monitore
po jedan monitor svaka dva tjedna...
da je njen komp. ustvari egzekutor monitora
i zvala je brata 17 puta u toku dana;
prvi poziv u 6.30 ujutro, zadnji u pola jedan u noći
jer joj je naravno trebao taj monitor
jer kako da bez njega svoj život pretvori u neuhvatljivi
screen saver
i došao je… mlađi brat tehnički genij
i vratio utikač u utičnicu
VIVALDIZAM
Hranilica
Sva u žaru zime pravila sam hvatač snova.
Pogriješila sam već u startu,
ali postavila sam ga u vrtu svejedno.
Na hranilicu je u zoru sletjela ptica.
Gledala sam je čitav dan kako odlazi i vraća se,
ali maloprije mi je posve dozlogrdila.
Otvorila sam prozor i zapljeskala rukama:
„Briši odavde! Sita sam metafora, više.“
Sad sjedim ovdje sama, sva u žaru krivnje.
Mislim; možda se ipak nahranila.
Pjeva?
Dugodnevnica
(21.06.2014)
dok jutrom nanosim svjetlost po rastegnutom horizontu
u širokim namazima... kao omekšali putar na topli kruh
pitam se - hoću li negdje oko kaplje meda u „high noon“
pomisliti da je i onaj nenamazani noćni djelić
trebao pripasti
samo meni
Vivaldizam bijelog
kad jednom postanem zima s unutrašnje strane
pa vrućim dahom zastrem sve svoje razbijene prozore injem,