Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
139
Suzana Matić
Rekao - kazala
Tvoje ime
recimo...
kao zrak mojoj vatri
griva lavu
desno mom lijevom
travar rani
voda na mlin
konak pod umor
jedro mom vjetru
mreža trapezu
dvije sreće ranom
konji pejzažu
trepavica želji...
eto, ne znam kako.
teško je napisati ti pjesmu
jer u njoj nema boli.
Trčanje na sviću
krošnje su moja mreža.
poslije vadim redom:
lišće u jestivim bojama,
gnijezda,
cvrkut,
prve zrake spasa,
nebo koje se otelo prognozi,
divlje kruške!
vjevericu,
dva pauka u krizi identiteta.
tebe još uvijek zapetljanog među slomljene grančice.
Blizina
nemoj me više bilježiti sobom.
ni svojom prisutnošću, niti svojim odsustvom.
odmakni se korak dva, molim te,