Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
137
Cjedilo
a ponudili su me hladnim
iznutricama u umaku od rajčica
F. Pessoa
Sjedila sam
na cjedilu
ostavljen kao rijeka
s time da njezina bit traje
omeđena sa sviju strana
rupice su bile dovoljno
velike
za male suze
i tako lijepo
se zrcalilo cjedilo
i tako oblo
onemogućivalo uzgon;
posebnost tog delikatnog položaja baš je u tome
da se tad nemaš
kamo sakriti
ni na vidiku šuma ni gustiš
oblaka, cjedilo blinka
prolaznicima izdaleka
znancima i daljnjoj rodbini;
u njega stane još uvijek
kovčeg
s par krpica trapavih stvari
a nikako da se snagom volje i pramom
misli pretvorimo u špagete
istresemo
na neku zdjelu
Kad guščje perje
iz rasporenih perina se sipa kao blago
velikodušnom rukom. I zasut će ti put i crtež
školica, pa ćeš po njemu moći nasumce
otkasati
natrag u priču. U kojoj već je prošlo toliko dok ti
miruješ. Vratit ćeš se
do prozora kućice krova obložena mahovinom u kojoj si
imala čekati; paziti na povrtnjak. Tu je
srp, što ga jede hrđa, vrtne alatke i tvoje pregoleme
čizme. Tu je negdje i prsten
samo kriješ. Znakove Saturna.
Gospodin Nos
Gospodin Nos, izrazito apartan na dodir
odijevao se tog jutra u ogrtač podstavljen otrovom.
Pod krevetom još je cvokotala
nekolicina čavala iz podnih ploča
kao osobe slabih živčanih
odvjetaka u drvo.