Basic HTML Version
102
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
i licem eve ras
nakon klimaksa
sonje savić uoči zlatnog šuta...
ha, ha, ha, ha, ha...
žuti brkovi
jebote, ta žena nije normalna
baš kao i njena poezija
čije sam mračnjaštvo prešutio
potisnuo...
a vani jesen
u punom sjaju smiraja
kestenje u parku koji glumi trg
pada po stazama
pomiješano s golubljim izmetom
sms i online gimnazijalcima
pticama zemaljskim
to ne smeta
mahnito chataju binarnim jezikom
ne primjećujući ništa i nikoga
desno lampa nasrid vinkovaca
preko puta crvena telefonska govornica
dopremljena iz leedsa
koja se tu skupa s begovom fontanom
uklapa tako skladno
kao piletu sisa
bandiću kaj
sjeban grad kažem ja
sjeban grad kaže on
gasim cigaretu
prelazim cestu
pet metara od pješačkog
prolazim između steveove govornice
i ruže hrvatske
zatim pored sv. trojstva
dalje između mrtvih pjesnika
i posramljenog hrasta
i ulazim u crkvu sv. euzebija i poliona...
listopad, sjeban grad, 2013.
habla todas lenguas
jašući svog zelenka frankfurtskim alejama
osjetih poznati nemir u preponama...
u veži dvoje dovoljno očajnih
da se podaju i magarcu
nišane vene posudama za penicilin...
ona stoji, puši,
premješta se s noge na nogu
i čeka...
vežem zelenka za kandilaber
vadim 5 eura iz džepa i dajem joj
gleda me začuđeno
pass auf einbisschen
pokazujem na bike
kein problem kaže