Page 106 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
101
i napokon
je li ivana v. promijenila cvijeće
u vazi okrenutoj prema jugu...
provansa, nedjelja, 3. Milenij
sjeban grad
stojimo ispred njegova pc servicea
i pušimo
gard onaj ženski
bosanski grb
on kojega napušta voljeni otac
i ja kojega je napustila voljena žena
on firciger ja finfciger
on na djevojke ja na žene
bacamo oči...
i tako redom dan za danom
u ovom gradu bez osmijeha
na licima ljudi
sjeban grad kažem
sjeban grad kaže
sjebaniji od vukavara i siska
zajedno...
ni platane... koja lista
za poneku lijepu ženu sresti
ulazimo u radnju
vrata ostaju otvorena
gonjen slijepim bezumljem
kažem mu da otvori svoj profil...
jer mene je blokirala
samo da vidim je li još uvijek tamo
u cyberdelic spaceu
po onome što i kako objavljuje
na timelineu
znam kako spava, jede, plače...
isukrste...
žuti brkovi koji se spajaju
s prosijedom bradom
nekakva polućela
i naočale poput dna pepeljare...
odjednom me obuzima
napad histeričnog smijeha
tomi zaviruje u zaslon
i pridružuje mi se
prolaznici zastaju
i gledaju nas začuđeno
zbog toga...zbog toga...
tih žutih brkova
ćele i pepeljare
me ostavila
žena s tijelom dvadesetgodišnjakinje