Page 104 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
99
Milan Maćešić
Rad na vlastitom ludilu
(z)vukovi od kojih se ne može pobjeći
u noći prvih monotonih
jesenjih kiša
umoran od toplih ruševina ljeta..
odjednom se počeh osjećati
nekako isuviše lirski...
za svoje godine...
prisjetih se scacelove ljetne oluje
u drnholcu...
zemlje koja je pila vodu i smrt...
prošlogodišnje slame koja je sva gorjela...
zatim obaju vidrićevih pejzaža...
zujanja zlaćanih pčela...
i napokon caveove žetve 1941.
na području black rangea
kada je sunce na nebu boljelo
i kada je magarica ugledala anđela...
zvuci kapi koje padaju s krova
miješaju se sa šumom kompjutera
čiji se šum miješa
s tamnim podmuklim zvukom krvi
koji se opet miješa
s piskutavim histeričnim zvukom
neravnih nerava...
te večeri bijah izašao
iz gradske knjižnice
i zastao na stepenicama
kiša se baš bila zapljuštala
ona
prolazeći pored mene
veselo prozbori
po svemu sudeći
neće skoro prestati
i otrči u susjedni coffe house
u džepu nisam imao
ni za jednu kavu
kamoli za dvije
pri silasku niz stepenice