Basic HTML Version
96
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
nikad ne bude tijesno i usko u tijelu.
Jeleni
U zoru će sve krenuti na dobro. Naviknuti ćemo se na svoje nošnje pjesnikinja kao što se kraljevi naviknu na osvetu.
Zemlja će nas opkoliti svojom milošću i napraviti djevojčicama kolibu za snatrenja. Više neće lutati po spiljama tražeći
svoje haljine. Ovog puta bude se u obilju jer čarobno je biti izgubljeni kamen. Gledati kako si sam usađuje u tijelo
oblike. U zoru uzdižemo koplja i zazivamo uzvanike Olimpa. Nećemo se opirati tišini jer smo Jeleno i same divljač
pred poniznim visibabama. Jeleno, Jelenice, Lenče, svi tvoji vidoviti prosci past će pred sudom pjesme. A ti, srno budi
odjevena u velur i lovoriku. Mastilom i perom zapečati lukove strijela. Za nas će sve u zoru krenuti na dobro. I vjetar
se uroti zimi pred obrazima lijepih Jelena. Potraži im tkalački stan da pletu rime proljeća, poploče zelenom travom
svaku zoru u kojoj kreće na dobro, Jeleno, Jelenice, Lenče...
***
Prije korijena su bile pohlepne zvijeri. Naoteklo tjeme onoga koji je morao prevariti labirint i posaditi put. Koji se
znao vratiti bez konca iz nepoznatog. Prije korijena je planina bila čelo koje obećava. Mrak je bio izvor i tko zna
otkada za nas uvijek isti traže izlaz i početak. Sa četiri strane svijeta se slijepi dovikuju. Došaptavaju si tajne.
Sitni vez
Odapinjem strijelu
panonske magle
i tamanim travu
krstareći školjkom.
Ja, princeza od žita
koju gajiš u paralelnim vrtovima,
omotana sam svetom svilom
u koju padam naga
dok se stih mrijesti.
Prešutila sam sitni vez,
pletivo kojim ispisah tvoje ime na srcu.
Rubio sam tvoje planine
Rubio sam tvoje planine
i u kotlinama upadao u zamke sa zečevima.
Vladao po tri godine u jestivim gejzirima prepona
kojima si izmicala vatrenom prstenu noći.
A onda si me ostavljala i porađala stihove drugima.
Ranjen bijah,
i tamom progrizen,
i zimom,
vjetrom i nesvjesticom.
Dok nije došlo tvoje pismo;
Tri bisera sam sklonila u grudi,
tri godine ti vidala utrobu,
kreni na put prema Entre Riosu.
Tamo sam te našao.
Noga ti je okraćala.
Zaboravih da si planina,
Zaboravih na sve zime koje su lomile koplja
dok si pisala.