Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
89
Soba s nenapadanim snijegom
Žaomi je što ove zime nema snijega
i što nije prekriomoju sobu.
Soba je ostala prazna.
Ni jednom rečenicomnisam
zapisala njenu čistoću.
Ponekad, samo ponekad, zapisujem
obrise večernjih zvijezda,
ili noćnomotrenje mjeseca.
Kao uspijevam zadržati mjesečev sjaj.
Pogledom se penjemu nebo,
mjesec ore nebo.
Čini se, da ravnodušne stvari
umislima
postajumanje ravnodušne.
Padanje snijega čuva pamćenje
lica koja (ne) poznajem,
koja najviše volim,
šum tišine, kao pljesak jedne ruke,
štiti ogoljelu šumu, moje golo tijelo,
glas na vrhu brijega.
Oholu sigurnost misli.
Prerađene doživljaje, konzervirane u riječima,
rijetko nudim kad večer nastojimučiniti svečanijom.
Tada me pitaju zar nije prošao rok trajanja?
Smijem se svojoj ludosti i odlazim
u sobu s nenapadanim snijegom.
Prislanjamuho i slušam korake
iznad krovova.