Page 92 - Rije

Basic HTML Version

poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
87
Marija Lamot
PJESME
U noći
U kolibi na brijegu
dočekali su nas duhovi siromašnih ljudi
i puhovi na tavanu.
Cijelu noć uznemiravali su
naše pustopašne snove
ozbiljnimupozorenjima
o stvarnosti života,
o ponorima nama nepoznate prirode,
o nesigurnosti spavanja i budnosti.
Bolne životinje cvilile su
u naporu preživljavanja,
vječitoj gladi, skučenoj tjelesnosti.
Iscrpljenimudovima i prijetnjama smrti.
Dok smo se oslobađale
prezauzetosti smislom civilizacije,
šume su prilazile našimprozorima sablasnimpjevom
i zvijezde zvonile nad krovom.
Samoća je plakala u stvorenjima
kao dubok zdenac u kojem se ogledaju,
blizak izvor, tiha okrjepa.
Sjenke mrtvih plesale sumaglovitim sjećanjima,
strujale noćnim zrakom,
obredomoživljenog zaboravljenog vremena,
godišnjih doba,
nepouzdanog trenutka u kojem živimo.
Prestrašeno hvatale smo se za obrise prostora,
razumna objašnjenja, smirenost volje,
poniznost strpljivosti.
Za snagu duha, spasonosne molitve.
Za zajedništvo živih i mrtvih
u ovompojavljivanju
daleko od jutarnje svjetlosti,
nepoznatog dana.