Basic HTML Version
58
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Marcel Bačić
DA NIJE DON JUANA,
MUZIKA BI ČASTILA
SAMU SEBE
Iako je tražio da se vjeruje samo onom što je napisano – sola scriptura! – Martin Luther nije vjerovao oku,
govoriojedasusamoušikršćanskaosjetila,solaeauressuntorganaChristianihominis.PrevodećiSvetopismogledao
jedodušeNijemcuugubicu, ali samokakobi bolječuoautentičnuriječsiromahauduhu.Gledao jedabi bolječuo.
Katoličkaprotureformacijauzvratilamujedotadneviđenomvizualnomretorikom,slikovnompropagandomvjerekoja
je daleko za sobomostavila ionako izblijedjelu uspomenu na srednjovjekovne Biblije za siromahe i druga štiva za
nepismene.PovjesničarumjetnostiHeinrichWölfflintujenovujezuitskurječitostzaočiopisivaomuzičkom„slikom“
utonućaunesvjesnost velestrasti:„Ertrinken– versinken–unbewusst –höchste Lust“,„Utapanje - utonuće –gubi-
tak svijesti – krajnja slast“, zamuckuje Izolda umirući u ljubavi na koncu trećeg čina Wagnerove muzičke drame.
Romantičkommuzikomopisivalosebaroknoslikarstvo.Kasnijeromantizamubaroknomrastvaranjulikovneforme
želiovidjeti simptommuzikalizacijesvihumjetnosti, ispunjenjetežnjesvihumjetnostidadostignumuzičkostanje,
conditionofmusic, kako je govorio engleski estetWalter Pater. Istodobno je JamesWhistler svojimslikama davao
dvostruke naslove: za neznalicu bi to, primjerice, bila„Djevojka u bijelom“, za znalca„Simfonija u bijelom“.
Težnja umjetnosti za prekoračenjem svojih granica
Luther je kaobivši augustinski redovnik znaoda kad zureći osluškujepučki govor parafrazira sv. Augustina
koji jezačuđenogledaosv.Ambrozijakakočitanečujnomičući usne.Takose, simbolički, gasilaantičkakulturakoja
je, barem što se jezika tiče, bila akustičke naravi. Ako se uopće pisalo, napisano se čitalo naglas, to je bila muzika
a ne književnost. Riječ se izgovarala i slušala, premda se gotovo i nije pisala već je bila muzika, kao što će na neki
načinmuzikom i ostati kad se bude još samo pisala: sv. Augustin pisao je omuzici„bez prosudbe sluha“, moderni
kompozitorDieterSchnebelobjavljivaojemuzikusamo„začitanje“; između,uintervaluod1600godina,muzikaza
oči naizmjenično se hvalila i kudila, iako iskoračenju iz čujnosti i ukoračenjuu vidljivostmuzika duguje pismenost
kojalikovnimumjetnostimanikadnijebilasvojstvena.Činisedajerukopisna,autografskalikovnaumjetnostzauvijek
zapelanapočetkupismenosti,alografska,drugopisnamuzikazauvijekjenakraju.„Premdasvakaumjetnostposjeduje
neprekoračivi čulni čar, ipakgotovosvakaumjetnostuu tretmanugrađepokazuje težnjuzaprekoračenjemsvojih
granica.Njemački kritičari tozovu‘Anders-Streben’, djelomičnoprekoračenjevlastitegranice, štoneznači da jedna
umjetnost drugumože zamijeniti, ali da jedna drugoj mogu podariti nove snage“, kažeWalter Pater prije citirane
konstatacije o konačnommuzičkom stanju svih umjetnosti. Danas se govori o„umjetnosti u plinovitom stanju“,
romanticisugovoriliomuzicikaooodmrznutojarhitekturi.Nokonačnobimuzičkostanjemoglabitiisvepismenost
– aktualno rasplinuta u sveopću nepismenost.
Lakše
predočiti
nego shvatiti
Lukavosepomišljalokakobi pismomoglobiti lijekomprotivmuzici prirođenečulnosti.Nesamoprikladno
odabrananego i predočena riječ štiti odopasnosti osjetilnenaslade. Jer pismo, upućenoočima, za razlikuodslike,
pereočiodoptičkeznatiželje. Iakosegleda,pismoodvikavaodpromatranja,zarazlikuodslikekojauvodi ipotičena