Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
57
potekao–uizboruBernardiceIvanković.BalintVujkovzbogsvogsvestranogprinosaiizgradnjenatemeljimaduhovne
arheologijebunjevačkihHrvata–imaojevećdvanaestiputovegodinesvojedane.Etoprilikedasepodsjetimoposta
i nemrsa, masti i slasti, mrsnih i vrsnihpripovisti što ih sakupi i oživi. I na koncu - što reći?! – čovjek se osjeti pomalo
krivštonijeBunjevacimaloboljiRvat iradobisedaoubijegkaoPoplašenojajeizslikovniceKatarineČelikovićiPetra
Tikvickog.Bijegjelančanareakcija–takokrenubižat’ipatkaimačakiovanirakibikimagaracsitivšisesvoji’grija.Tako
sunedužna stvorenjabježalaodkuće, akurjaci se–nastanili! Ipak sesvesretnosvrši –kurjacimauđestrahukosti, a
pitomi baštine imanje. Anaše ljudskostanje i kretanje, putovanje i stizanje jest križonosno - otomesâmsasobomi
sBogomzbori iTomislavŽigmanov–usvomkrižopućunagrađenomnanatječajuPasionskebaštine2013.Doksmo
jošuznanjuuzmimovrijeme, jer–vremenaIMAiproštijmoibaštinimoonošto namživeinamirubački ipodunavski
Hrvati i –kupimoštogod–ovojepozivhrvatskimknjižnicama–narodnimiosnovnoškolskim–pozivpredavačima
i nastavnicima hrvatskoga jezika – ne sijecimo još žive udove makar bili u zagraničju – uvrstimo ih u naše štivo.
Primjerice,odprodajeknjigaAlekseKokićaprilozi iduzaobnovukriževakrajputašaštoihudnosvojihnjivazasadiše
vrijedni ratari –zablagoslov roda i njegovuobranu. IAleksinepjesmesusvojevrstanblagoslov i zaštita–čitateljeve
duše.KadbismoboljeupoznalibačkeHrvateBunjevceiBunjevceHrvateshvatilibismokolikosmoihsveovoudaljeno
vrijemebili–željni.Shvatilibismoštonedostajenašemnarodnombiću.IkadMilovanMikovićusvomuvodnomradu
zaosječkuKnjiževnurevijuutematskombrojuRomanuknjiževnostiHrvatauVojvodinninadovezujućisenamisao
SlobodanaNovakauromanuPristajanjekakonijelako ljubiti…ovupredivnuusidjelicusvojuhrvatskudomovinu...
nastavlja…Doistanijelako,pogotovunadaljinu,uvijekizvannjenestvarnepozornosti,udaljenodnjezinihsredišta,ako
neiodsrca…Sneotklonjivimosjećanjemdasiuistinuvišenateret,noštonisi…spominjućiigorkesastojkeosamoćii
deziluzijamadužimodjednognaraštaja–unašeimemožemosamorećiponaslovuknjigeTomislavaŽigmanova–to
su izazovi, sumjeravanja i tumačenja nas samih – načinda po tko zna koji put upovijesti budemood sebe i manji i
veći. Riječ je o sreći što imamo još jedno živo neiščupano krilo – i kao i ta riječ ujedno je dobro kad je lako (za let) i
kadjeteško(zaplodi rod)–uobaslučajariječ jeotomedatrebazanosnoponijeti svesvoje!Ubudućnost! Svesvoje
podijeljene?Ujošjednojmeđusobnojdiobi?Može!Onekasedijele!Iumajčinojutrobisincipodijeleposteljicukadse
zgoditrojčad.Nekanas.Jednomunekiposvećenčasnećemomoćiizbjećislogu.Istablosegranainijenasvijetusamo
jedna tambura i naša lira i lira što se liriše i lirizira u stotine novih lira naiva - pučkih sijela pjesnika što ih priređuju
Katolički institut zakulturu, povijest iduhovnost «IvanAntunović» iHrvatskačitaonica izSubotice–pjesnikakoji se
čudomčudedok sene zbude i počnuopjesmenjivati svoje sobe, ulice, gradove, salaše, zaseoke i sela– i cilj – i pred
svakimknjiga–kakokažeurednicanjihovihizabranihpjesmamaKatarinaČelikovići takouzmognuodoljet’svijetu,
svladati sebe- rječju–upjesmiTragovi…veli JadrankaLjubojević. I kadosnugovore- tosubudniceidavorijenaših
krajeva–davori,davori ljubvomojaIsuse–nehodidalekoodmene!–zapisanašglagoljaš. I tamoprijekosunaši.Ne
budimodalekodosvojih! Ikadajutrombunovniseizvučemoizsvojihnovodobnihbunja(toploje-zimaće!)isnašim
dahomzamiriši jesenasnasalašuubrana-šutljivadunja-ireskejabuke, jabukerazdorairazgovora–tadapogledajte
na sjeveroistok – tek tolikoda se zna da –marimo! I još ako sunce taj tren iziđe na istoku - nema prijevare – to je to!