Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
49
bourgsremek-djelimamoderneinajmodernijeumjet-
nosti, a preko puta od palače Luxembourg ona gos-
tionica(Foyot)kamobacibombunaivnianarhista.Aza
palačomimuzejempark,najljepšiuParizu,skipovima
bogova, satira, nimfa, pjesnika, pisaca i umjetnika, s
đacimarapenima,boemima,grizetama,guvernantama,
damamaistrancima,sprekrasnimmirisavimlijehama,
slapovima, šedrvanima, nijemim vazama i nijemim,
kamenitim kraljicama na koje se osmjehuju galant-
ni, brkati lavovi. A po šljunku se igra, smije i zabav-
lja najmlađa, najslađa Francuska i ne sluti da viluje na
trgovima slavnih flaneura u toj sjenastoj gradini, na
tragovimaRubensa,Delacroixa,Sainte-Beuvea,Baude-
lairea,LecontedeLislea.Ajaslušamkakokrozvečernji
pozlaćeni skrlet tuguju sutonska zvona, sjećam se u
toj mramornoj, cvjetnoj i slobodnoj bašti da sam sin
nesretneotadžbine,paberempostaroj,melankolijskoj
svesci uvenule riječi i skoro zaboravljamda samsam“
(1973 V: 204-205).
Matošsefeljtonimavrločestoreferiranapojavu
modernitetaikritičkipristuppojedincaizajednicepre-
manjemu, što jedokaznjegovebliskosti smodernim
tekovinamaurbanogčovjeka.Napredstavljenomprim-
jerutojerazvidnouproblematiziranjuaeronavigacije
koja je prema Matošu produkt „nervozne, spleenski
dosadneduše“,auDojmovimaspariškeizložbeposeb-
no će doći do izražaja umetafori Eiffelova tornja kao
golemečačkalicekojimćenekiorvelovskiBigbrother
pročačkati zube.
Matoševa anticipacija futurizma i
multikulturalnosti
Matoš izŽeneveuPariz stiže6. kolovoza1899.
U gradu su ga čekali brat Leon (poznat po tome što
je u Pariz hodočastio pješice) i njegov prijatelj Alfred
Makanec, koji suutovrijemebilinapariškimpraznici-
ma.MakanecMatoševdolazakbilježiudnevniku(obja-
vljenu kasnije u Novostima 1941.):
„Kasno u noć začula se neka lupljava, kad eto
ti Gustlakopravi bohemsanekakimperomna šeširu,
mršav,upao,očiumorne,ali izvanrednevolje,premda
nijecijelidanništajeoosimjednekorežemičke,kojuje
jedanputnikostavioukupeu“(Makanac,1941.prema
Weisner, 1949: 133).
SaznajemoiznastavkadajeMatošužurbizab-
oravioobućidrugučarapu,tejenoguzamotaouObzor
i hvalio se, kako ga dobro služi.
„Kad je skinuo cipele, koje su izgledale kao
zgažena žaba, vidjeli smo zbilja ostatkeObzora i pola
uvodnika na njegovimnogama. Stoga sumu - reče -
noge teške ko olovo“ (ibidem).
UMakančevudnevnikustoji da jeMatošveću
svojemprvompariškomdanuzapočeoentuzijastično
osvajanjevelegrada.„Jurnjava,gomila,buka,bogatstvo
kulturneponudeirazonode-svetouprvimahfascini-
ramladićekojisudošli izskromnemalograđanskesre-
dine” istaknuo je Krešimir Nemec, citirajući Wiesnera
koji s pravom piše da su romantični mladići u fran-
cuskoj metropoli„više gutali, amanje razmišljali, više
ludovali, manje umovali“ i da su bili spremni „dati i
glavu za svaki ljudski ideal“ (Weisner, 1944. prema
Nemec, 2010: 75).
Matoša je Pariz kao „najkulturniji”, „najduho-
vitiji”i„najnonšalantniji”grad(1973,V: 203)otpočetka
fasicinirao,idagakojimslučajemzadesipotres,progu-
ta rat ili vulkan, svijet bi - piše on -„izgubio najljepšu
svoju krunu, najagilniji faktor kulture i harmonije, a
čovječanstvobi nekoliko stoljeća svognapretka”(ibi-
dem). “Susret Matoša s Parizom”, ističe Nemec, “bio
je zapravo susret artista sa svojim idealnimestetskim
objektom”(Nemec2010:9-10).Parizgajeprivukaone
samo zato što je„jezgra Evrope” i žarište inteligenci-
je nego još više„kao poezija onog višeg, nevezanog,
slobodnogdokrajnostiindividualističkogumjetničkog
životakoji jeumaloj i kukavnoj, siromašnoj i servilnoj,
antikulturnoj i skučenoj našoj domovini neostvariv i
neizvediv” (Matoš, 1973, X: 305).
Matoš punih pet godina intenzivno živi grad.
Pariz jezanjeganeštoživo,organsko- ličnost,najveća
ličnost današnjeg svijeta“ (Matoš 1973, XV: 81).
Knjižnice, muzeji, teatri, kavane, parkovi prostori su
nakojemflanerprovodi svojevrijeme, stogaprijatelju
Vladimiru Tkalčiću već 23. kolovoza 1899. piše da je
Parizjedinigradgdjesečovjekmožečestoboljezabavl-
jatibesplatnonegozanovac.Posebnoutomkontekstu
apostrofirapariškibulevar,kojijesvijetzasebeinajbolji
teatar,bolji iodComedieFrançaise.Pišedaživotugra-
dustruji kaouvulkanu i da jekaopijanod toga šuma,
bure,orkana,kojizapljuskujezidovenjegoveskromne
studentskesobe,daživiugradukojipotrošivišeživota
za jedandannegoHrvatskaza jedanvijek(usp.Matoš
1973, XX: 129-130).
Matoševa fascinacija velegradom do izražaja
snažno dolazi u 26 dopisa tiskanih pod naslovom
Dojmovi s pariške izložbe i Pisma iz Pariza, gdje je sa
Svjetskegospodarskeizložbekaonovinarbosanskog
paviljonaizvještavaozazagrebačkoHrvatskopravood
proljeća do jeseni 1900. Riječ je o feljtonima bogatim
umjetničkim, političkim i gospodarskim analizama,
kojipredstavljajucijelekulturološkeesejespreciznim
statističkimpodacima imultimedijalnimrefleksijama
na različite teme. Vođen načelom asocijativnosti,
Matošpišeoglazbi,književnosti, likovnojumjetnosti i
posebnupozornostposvećujeslikarimakojisustvarali
masovnu,reproduktivnuumjetnost,-afišeikarikature
-poputčeškogsecesionistaAlfonsaMuchainajboljega
pariškogaafišistaHenrijadeToulouse-Lautreca.Patri-
otskokukanje zbog loše zastupljenosti Hrvatskepro-
vodnajenitDojmova.Izvjestiteljmeđutimunjimapiše
i o susretu s drugim civilizacijma i rasama, o novim
idejnim strujama, društvenim i gospodarskim feno-