Page 164 - Rije

Basic HTML Version

kritikaprikazosvrt
kritikaprikazosvrt
riječi
159
Stoga će zaključiti: Ovoga suugrobu ključevi gotovo surovo egzistencijalisički, citirajući gorštakaVladara i
Vladiku,pomislivšidajetonjegov,aneNjegoševzapis.Dodajmoineštosuptilnijipjesnikovzapis: Jasamovakosmrt
razumio: ili je tihi vječni sanprije rođenja ili lakoputovanje iz svjetova u svijet ili kako elegantno kaže De Sena, još
jedanveliki pjesnik, raspet između sunca i balada kojedonosi vjetar: život koji znane kazujeništa / a smrt koja zna
zaliveno šuti.
PoputslikaraPopovićaipripovjedačPopovićnanačinrenesansnogmajstoraželinaglasitifizičkuljepotuljud-
skogtijela,alii,poputmračnogromantičara,stalnuborbunjegovaduhaukojem,kakokažeNjegošstalnoratujuduša
i tijelo, more i brjegovi, zima i toplina, dan i noć.
Utjecaj prirode, podneblja i ambijenta, nepoziva seuzaludglavni junakna IpolitaTaina, fundirano i pretjer-
ano učeno, i pomalo tvrdo - dodajmo u ovome slučaju i utjecaj plemena, što je suvremenomčitatelju privlačnije i
egzotičnije - djeluje također na oblikovanje duhovnoga čovjekova profila.
Autorovnačinpisanjaisvjetonazorarhaičnisuitoimdajeosebujančar,suvremenomukusupomalozazoran,
ačinjenicadajeautorpovezansasvojomliterarnom,kiparskomislikarskomopsesijomputemprelijepogaartefakta:
križakojijedionaslijeđaPopovića(darPetraPetrovićaNjegošapopuLazaruPopovićuJabučaninu),potvrdajeinjegova
uvjerenjadasuumjetnici injihoviživotineraskidivopovezani.Upozoravajućinasnatudelikatnupovezanost,nevino
imudro, duhovito i tužno, napisao je veliki slikar, pjesnik imistik, crnogorski HrvatMiroGlavurtić: Sramnog li sraza
biografi moji / moj se životopis mog života boji.
Uz kult prošlosti, časne i tragične, dio autorove po-etike je i sasvim jasna granica između Dobra i Zla (dio
pozornice u predstavi strogo je razdijeljen na crno i bijelo polje, izvedbu učestalo prati zvuk zvona opominjući i
najavljujući i radost, i žalost, i mirovanje, i pokret) ili kako bi rekao J. Huizinga: Tada je razlika između bola i radosti,
izmeđunesrećeisrećebilavećanegodanas.Sveštosedoživljavalo,imalojeonajstupanjneposrednostiiapsolutnostišto
gaidanasimaudjetinjojdušipodsjećajućinasdaživimouvremenuzaraslomucivilizacijskepogodnosti,internetske
sumaglicekadaSvjetloiTamavišeneživesukobljavajućiseiantitetičkipovezujući,većbezsvojihbožanskihatributa
prepuštaju čovjeku slobodu bez skrupula u kojoj je sve dopušteno.
Ovimnamsekratkimromanom, kaoiusvome likovnomstvaralaštvom,DimitrijePopovićotkrivakaomod-
erni tradicionalist, uvijek na granici figurativnoga i apstraktnoga – i u formi i u stilu. Fabula postoji, iako uspore-
na, kronološka je, a nadasve tradicijska svojom zaokupljenošću vječno važećim temama: Erosom i Thanatosom,
StvaralaštvomiStvoriteljem,SvjetlomiTamominenazadnjemmjestu:uvjerenjemdasestvaralačkodjelonemože
odvojiti od životopisa autora.