Basic HTML Version
158
riječi
kritikaprikazosvrt
kritikaprikazosvrt
renuuprofiluunijemomkriku,istinadopuštajućimuotvorkojičinekrakovinespajajućise,jedanstremećidrugome,
drugi vječnome nebu – sugerirajući nam vjerojatno njegovo ponovno rođenje.
Koreografijuplesačaupredstavi također zamišljamopoputmnogih likovauautorovomslikarskomciklusu
Misterijum Luče mikrokozma, lice i ruke, istežući se, okreću nebu.
Utrodjelnojstrukturiromana:Pripreme,DogađajiPostfestum,dominantnajesredišnjatema–velebna,gotovo
pretenciozna, punapathosa, utemeljenana igri svjetla i sjene, crnog i bijelog i pomalobizarna, kazališnapredstava
LučaNjegoševenoći kojaseodvijanaotvorenom, naulicama, uzBiljardu iManastir, naCetinjuuzmnoštvostatista
njegovihstanovnika.IakoverbalnoneslijeditekstNjegoševaspjeva,svojomizvedbomsugerirastihoveizspjeva:Ne
bismo poznavali sjajno nebesko lice / da našu sferu ne pohodi noć.
Takvapodrazumijevajućapatetikaufunkcijijeurođenog,naslijeđenogčojstva,junaštva,tragičnostiiljubavstva
(imenicanastalapremacrnogorskomglagolu ljubaviti koji samprevela–biti u ljubavi ), također i arhetipskaepska
sastavnicakojaseostvarujeuovomekratkomromanu: fabulaserazaznajeusvomekronološkomslijedu, iakočesto
usporavanameditacijamaglavnogalikaidetaljnimopisimakazališnogadjelagdjeautorinterpretator,(prisjetimose
Veronikinog rupca i Smrti u slikarstvu), nadmašuje književnika.
RedateljevouprizorenjeNjegoševaspjevaslikarskaje,glazbenaiplesnainterpretacijautemeljenanasuprotnos-
ti Svjetla iTame, ali inanjihovojpovezanosti ili kakonapisaNjegoš: tužnoj armoniji ili kakoglavni likvidiozračjekoje
vlada,pratećipredstavuikomentirajućije:finosuglasjekojeseuspostaviloizmeđuakteranasceniiokupljenogmnoštva,
izmeđusvjetlosti imraka, izmeđuzvukaitišine.Glavneprotagonisticedjela(kazališnepredstave)udjelu(romanoB.
S.,redateljukojiuprizorujeNjegoševspjevnaCetinju)jesu:BijelaiCrnaDjevojka.Onajkogaredateljuvodikaonadlik,
akoji jeostvarenjenjihovasuprotstavljenogajedinstva–metaforajeNjegošastvarateljaiNjegošačovjeka:Foteljau
kojoj je izdahnuo.
Glavni likpredstave, zapravo,poputmističnogprijestolja, Foteljabezglavnoga lika,metaforaglavnoga lika,
izmaklajeuzavršnompoglavljuredateljevutumačenju,nebezrazloga,pomišljamo–lučaNjegoševenoćiostalaje
i dalje tajnom–prikazanaucetinjskoj noći, kada jegradska rasvjetaugašena, uzmnoštvoupaljenih svijeća i zvjez-
danoneboukojemsepritajioprijeteći grom- vitalni impuls, kakokažeautor –vrativši seu tišinumuzeja, odakle je
posuđena.
PrisjećamosesentencijesuvremenoghrvatskogknjiževnikaHrvojaČulića:Tajnakojanasposjedujeuvijekće
bitivećaodnašemoćishvaćanja,razočaraninakrajuotkrivanjeminicijalaglavnogajunakainjihovimobjašnjenjem.
Da je glavni junak Umjetnik trebalo bi biti jedino važno, Pjesnik, Slikar, Redatelj ili Pisac, svejedno je - jer
proživljavajući tamnunoć prijeno štoostvarimoumjetničkodjelo svojstveno je svimstvarateljimauokvirunjiho-
va ograničenogamikrokozmosa. Ili kakoglavni lik, znajući da nemože jednoznačnoobjasniti svoje scenskodjelo,
zaključuje:(…) da je tajnaumjetničkogdjelanedokučiva i dapravi smisaodjela izmiče i samome autoru. Umjetnik
nikadaupotpunostinijesvjestansvogadjela.Utomeijestljepotatajnekojuumjetniknosiusebi.Korijenistvaralačkog
bića sežu duboko i nikad se ne mogu iščupati iz dubinskih slojeva nesvjesnoga.
AoTvorcu,onjegovomeotajstvu,možemosesamopoputB.S.,poputNjegoša,poputPopovićazapitati:Tko
ćeteberazumijeti,Tvorče?KaoiBlake,Njegošromantičar(istinazakašnjeli,akomusudivrijeme),doživljavaStvoritelja
kao Božanskog poetu, a poeziju kao stvaranje, kreaciju ni iz čega, vjerujući da u početku zaista bijaše riječ.
Poput antičkih korova, zborovi u predstavi, upozoravaju na moć sudbine, koja je istodobno u rukama - i
čovjeka i bogova.Ovdje jeEros zaistausjeniThanatosa, cijelapozornica jedan jeveliki odar nakojemćesenakraju
pojaviti i Križ i platno koje krvari.
Eros je posrednik između ljudi i bogova, tamo gdje je on, tamo je i smrt. San glavnoga junaka također je
poputnjegovepredstavekojujeostvariouprostorimapovijesnogaCetinja,svogarodnogagrada,monumentalan,
spektakularan,punpathosaibizarnihdetalja.Izdvajamojedandetaljposvećenglavnomelikupredstave:načuvenom
portretuimpozantnogcrnogorskogvladarakrupnihočijukojeizstrogogslužbenogcrnogruha-gledajuisjetnoistrasno
(kakosamnapisalanakonposjetaBiljardiputujućuCrnomGorom)ističeseožiljakiznadobrve,pojačavajućinjegovu
klasičnu ljepotu imisterij njegovogaživota, dobivši usnuglavnoga junakaatribucijusudbinskestigme: Sivosmeđi
leptirjepovremenoširiokrilaispodkojihseotkrivaonjihovdonjipartamnocrvenihkrila.Činilosekakosekretanjemkrila
rastvara rana na pjesnikovom čelu. Bilome strah ispružiti ruku i uhvatiti leptira.
Tkoranejošnepozna,ožiljkusesmije–rekaojevelikidramatičar-misaokojameponovnovraćanasinegdohu
ožiljka–parspro toto–poetizirajući i pojačavajući enigmatičnost i napetostNjegoševamikrokozmosa. Prizivajući
njegovzapisoženama:SavršenstvotvorenijatajanstvenesileBožje,suosjećamosrezultatom,ožiljkomkojijezadobio
prilikom iskonske, nesavladive naklonosti prema jednoj lijepoj ženi.
Glavnilik,redateljB.S.,zaokupljenjeusvomestvaralaštvu,izmeđuvećnavedenihparadoksa,nekakokomorni-
je iintimnijeiodnosomljubaviismrti-vjerujućidajeVladikaimaosvogademonaErosa,poputmnogihromantičara,
maskiranog smrću.