Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
143
Maidena.Teškodaće joj touspjeti, jakoteško. Andrea radi, ha, ha, a ja imoječeličneženeuživat ćemo, doći finooko
šest, parkirati Agatin auto, sjesti ispred stadiona na travu, piti pivo i rakiju te pušiti cigarete i džointe. Za rakiju sam
zadužena ja, Ela za pivo, Agata i Blanka za kokain, a za travu Tea čiji je nadimak iz gimnazije Indigo Girl. Indigo
Girlkažedajeizastadionaimpresivanfukodromidajenebizačudilodanakonkoncertapokupimonekolikoklinaca-
metalaca i finose ljudski pojebemo. ‹›Danas sebetoniramo››, rekla jenajžešćametalkaEla. E, aAndreaBogotić radi.
Tako i treba. He, he, he. Još uvijek se ta fufica ulizuje Pjeru, ali bezuspješno jer je onu stabilnoj vezi s onomsisatom
studenticomglume.
IdaljepritišćemMarka.SvedoksenevratinaMarulićevtrg.Tojetekblagioblikosvete.SadjeuDubrovnikuili
uLjubljani.Ponekadganazovem,alineželisejaviti,malakukavičkahulja.Šaljemmuružneporukeiružnemejlove.To
jei zaslužio.Zamisli samokakomepotjeraoizAmsterdama!Većdrugidanmoralasamnapustitigrad.Uredu, jasam
kriva.ZamalosamPradinomtorbicomištiklomistuklauRijksmuseumutuprokletu,alisimpatičnuKiki.Iistuklabihje
namrtvo,alisumenavrijemespriječiliMarko,SkinnyiSecurity-klipani.Priznajem,zabrljalasam.Jasamdanasjednaod
čeličnihžena imorampriznati svakuistinu. Ipak,MarkojenedavnoumejlupohvaliomojuizjavuoAgatinuromanu
Vrati mi moj film. Kako se lijepo izrazio, kako je samo dragmoj mužMarko – kad to želi biti. Napamet znamtaj dio
mejla, jednogodrijetkihkojeseudostojaoposlati tajbrutalničovjeksaŽeljezničkekolonije.Ti,Tina,nikadnisibrijala
dlakenapički (uvijekkadbinasobuzimalastrast, iličakprije,tibirekla:‘’Pogledaj,Marko,mojulijepugustušumicu!’’),
aunatočtomeutekstuizjavehvališAgatukaonaprednuosobuiaktivistkinjutehrabrokažeš:‘’Većtajčudaniskandalo-
zanpodatak,tojestdanetkoudanašnjevrijemesvenaprednijihhigijenskihdostignućaližedlakavupičku,spomenutu
umjetničkomdjelu,revolucionaranjeibitanpomaknesamousuvremenojhrvatskojknjiževnosti,negouknjiževnosti
uopće.’’Ah,Marko,dragimojMarko!Koja jetoneodoljivoprivlačnahulja!Neznam, tojemoždatektrećimejl kojimi
je poslao otkadme raskrvario i napustio.
Opetme obuzimaju te slike. Nejasne su. Podrugi put umislimamutne slike osvete za slučaj da ne uspijem
vratitiMarkanaMarulićev trg.Najčešća jeonaukojoj gadočekujemna radijusvelikimželjeznimčekićemi udaram
gapoglavisvedoknepadnenapod.Markopada,krvcuri.Osvetajezadovoljena.Ovosčekićemjeglupo…Akogane
uspijemvratiti, slutimda ćumu se gadno osvetiti. Ne znam još točno na koji način, ali ću ga ipak smisliti. Bit će to
sigurnoneki‘’nehigijenskinadrealistički čin’’kakojeosvetujednomnazvaoMarko.CanIplaywithmadness?Dobro
pitanje.
Vruće je, sunce jedanasnemilosrdno. UjednombaruuPothodnikupopilesmodvije rundeviskijas ledomi
pričaleoheavymetalu.SveizgledamokaodasmoizscenenekogdokumentarnogfilmaogrupiIronMaiden.Kladimse
dameravnateljiglavniuredniksadnebiprepoznali.Gradsuokupiralehordemetalaca.ProlazekrozImportannecentar
premaautobusnomparkiralištugdjestoji iautobuszaVelikuGoricu. Svi suvećpomalopijani idrogirani. Elakažeda
sumlađi od nas najmanje deset godina. Agata dodaje da je starenje prirodna pojava.
Parkiralesmoautoublizini stadiona. Jedvasmopronašlemjesto.Već sutustotineautomobila i dvadesetak
autobusa.RegistarsketabliceizDubrovnika,Pule,Bosne,SlovenijeiSplita.Okostadionasvevrije,nekifanovitusuveć
odjutra.Mnogoještandovasuštipcima,kobasicama,pivom,majicamanakojimapišeIronMaiden.Klinciseizležavaju
potravi,uvaljaniulokvicepiva,gotovosviucrnom,žgoljavi,blijedislaganomkomomuočimaprijekoncerta.Nekima
su oči već staklene. Mi, čelične žene, pronalazimo svoj komadić trave. Agata iz auta vadi deku. Sjednemo. Pijemo,
pušimo i prisjećamo se gimnazijskih dana.
Ulazimonastadion.Naulazunaspregledavajutipoviscrvenimjaknamanakojimapiše‘’Security’’.FanoviIron
Maidena su sve luđi, naguravaju se, žele što prije ući na stadion. Heavymetal im je u krvi. U krvi imaju više željeza
nego neka željezara.
Točno u osamsati koncert počinje grupaMurderdolls, američki bend iz Kalifornije. Svi izgledaju stravično,
izgledajukaokopijeMarilynaMansona.Onisujedinapredgrupagrupi IronMaiden.StadionRadnikajevećpun, ima
sigurnovišeoddvanaesttisućaljudi.Murderdollsdobropraše.TeaseskoroonesvijestilakadsusviralipjesmuSheWas
aTeenageZombie.DobresuimbileipjesmeDieMyBride, SlitMyWrist,DeadinHollywood.Meni senajvišesvidjela
TwistMySister. NakončetrdesetakminutaMurderdollsuz veliki aplauzodlaze sa scene.‘’Bilo je super, ali je fucking
prekratko trajalo. No outfit im je fantastičan’’, kaže modna kolumnistica Agata.
Postavljanjescenezazvijezdevečeri.Todoistapredugotraje,trajeokodvadesetnepodnošljivihminuta.Fanovi
su nestrpljivi. Kao da su poludjeli, a i jesu. Skandiraju: ‘’Maiden, Maiden.’’Zovu Brucea i ostale.
Noć,mrak.Oko21:30 gasesesvjetlareflektora.SlikeužasnogEddijaizmjenjujusenapozornici.Dopiruzvuci
poznatoguvodapjesmeTheNumberoftheBeast.Euforijanastadionu.Zavladalajebolestzvana‘’teškoželjezo’’.Cijeli
stadionpretvorioseuheavymetal, zrači oduševljenjemi energijom. Prvi redovimahnitaju.Višeoddvanaest tisuća
fanova iščekuje IronMaiden, žestokemetalce. Nagolemupozornicu istrčavajuAdrian, Bruce, Dave, Janick, Nicko i
Steve.UzpjesmuTheNumberof theBeastpočinje totalni heavymetal pakao. Ekstaza.Odmahsmoseuklopileutu
hipnotiziranumasu.Pijemopivoirakiju.Pušimo.Vičemo.Urličemo.Pjevamosbendom,najjačeFearoftheDark.Bruce
Dickinsonjeuodličnojformi.Tijekomcijelogakoncertatrčipopozornici,penjesepo‘’dvokatnoj’’konstrukciji, igrase