Page 141 - Rije

Basic HTML Version

136 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Boris Gregorić
 67)
WALDEINSAMKEIT
Prizor prvi
Postojijednačarobnariječunjemačkomjeziku,Waldeinsamkeit,zapravoneprevodivakojaotprilikeznači ‘osjećati
sesamušumi’.Heidegger iline, tekizmaglicajošjevisjelakaokoprenanadpospanimsubotnjimgradom. Pošlisu,kao
praviplaninari,prvotramvajem,potomautobusompremadalekimzapadnimpredgrađima. Konačnosišlisunegdjeu
prigrađu,prešliprekouskeceste,zakoračiliušumu.Šumesuonepravekadjošnemaprvihtragovasubotnjihizletnika.U
gradovimakaodanemateprotočnosti,osimmoždaukakvomvelikomparku,aupravojšumiodmahuzpjesmujutarnjih
ptičica, stvaripočnušuškati, šaptati, romoriti, čovjekodmahpomislinanekudragulijuilinespretnogaveprakakoruje
krozhrbat odstaroga lišća; pomisli čovjek i nadobrestarevile, navilenjakekojimožda jošplandujunegdjena rosom
okupanim livadama. Naravno, sve uz glazbu naših koraka preko razžuborena potočića…
Aciljbilesustijenenasjevernojstraniplanine;mjestokojesupoznavali jedinopraviplaninari.Poprište predaje
pokojojsenavidikovcujednom,mitski,okamenišesvatovizbognekekletve.Dogrebenasedolazilonakontridočetiri
satažustroghodakrozdobrozaraslušumu.Doista,ovanašaplaninamoždanemagrandioznu,alpigenuljepotu,možda
nemaiskonskusvježinuiligustoćukakveprašumealiipak…Makarsnjenihvisovanepucajupogledinaspektakularne
vrletiKordiljera,nemavidikavelikihjezera,nitimora, aopet…Nitipoglednazelene,blagebrežuljkenijezabaciti kroz
prozorčić jednotračnoga, apsurdno sporoga vlaka kakvih još jedino ovdje ima, amožda i u dalekoj, zelenoj Indiji.
Valjasemalonašaliti.Usvakomselubirtija.Tamotrgnemvino,rakija…Kanonici,zgubidani!Starapriča,sljedbenici
drevnogaBacchusasviodreda.Vinskekleti,črlenikrovovi.Nakonsvakogpljuskaslovenskikmetvećmarljivoškropiprotiv
peronospore.Kakbisereklo:traktorijada.Prskajuprotuperonosporeuredno,svakogajutra,gotovopovojnomrasporedu,
a s ove strane, preko Sutle, ima vremena, mañana! Nakon gemišta, stari!
Prizor drugi
Zadobarizlet,uzkajzerice,termosice,gojzerice,pokadštogitaruiliusnuharmoniku,potrebanjejošovećiruksak.
TakojetobilonekaddokjemodritramwaysporogmizaogorekaGračanima,iznadmodrogavagonaprskalesuelektrične
iskre,avozilosemučilo,napinjalodugimnagibomprematunelukojivodikastarojžičari.Kolikoputajeizletniksanjario
kako će jednomostati u šumi, živjeti tamo, baš kaonjegovi junaci— jogini stare Indije. Ili pjesnici poput H
ő
lderlina.
HeideggerovesejoHölderlinurekliste?…Ah,tajmetafizičkipovratak,osjećajosamljenostišume...Šumekaonašepravo
izvorište.TakosumisliliThoreau,Hamsun,Hesse;čakbiseitajvelikigradjaninGoetheovdjevjerovatnoosjetiokaokod
svojekuće.Tajpoljubacsuncanakoži,električniudarsvjetlostiuutrobi!Atkoseovdjeneosjećaugodno,usvijetuptica,
ciklama, blesavih zečeva, istrgnutih, rijetkih riječi.
Sveujutroušumi izgleda lako, dosežna; ništa lakšedotapkati posaguodstaroga lišća,mehkomuranu jesen,
ili rano proljeće.
Prizor treći
Zrak, osjećate li?, duboko jedisala jednaVanja, bucka, zlatokosa, rumenihobraza, okrugleglavepoput kakve
zdrave ukrajinske babuške u polju krumpira.
ZelenaplućaplanetaZemlja,odgovorajojsestra,visoka,košćata,kratkezlatnekose;asketskog,donkihotskoglika.
Zaboravite riječi i uživajte, prekida ih treća, najmladja sestra, koja je kaoViking uminijaturi. Poglejte!
Što?
67  Boris Gregorić riše i piše odmalih nogu. Objavio je šest knjiga. Voli skitati. Poznaje neke dosta zanimljive ljude. Trenutno se da
spaziti na biciklu, boreći se protiv tmurnog, negativnog vremena u glavnomgradu RH.