Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
101
GLAD
(Od kuge, gladi i rata/
oslobodi nas, Gospodine!)
U ratu bijah i odratovah
i izronih, živ. I izgorjeh, pola me nema.
Mada ja nisamhtio ništa i ništa nisam kriv.
U kugi ne bijah, nisume, gnojavog, kukama vukli
u jamu tri sa tri. Kad vodim turiste željne čudesa
na Kuginovcu stanemo. Ruke imdrhte kô da su oni
živim vapnompreko tjelesa mrtvih...
A niko namnije kriv što smo se rodili kasno
da doživimo je. I domremo. I da nas turisti posjećuju.
Za glad sam čuo. Bilo je onda kada sumatere
u šumu djecu slale. Divljake, šipurak, gljive...
I onda kad je godina zeca kod Azteka bila,
i kad je Staljin Kijevu rekao: Dosta!,
i kad je Glad lobanja Indijomprošla.
Careva gladi uvijek je bilo.
A ja sam imao i za kolača.
Mada, čuo sam što je to glad i pitao se
dok se kolona grobljanska skrušeno vuče za križem
je li ta rima glada i rata toliko važna, ta glazba horska,
i odnosi li se bar malo, jedan korak od svih tih krugova
i jedan zaziv moj
na moju glad za tobom?
21. kolovoza 2010.