Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
99
PODUZETI BI TREBALO NEŠTO
Kad bismo krenuli od kraja, zamišljenog,
jer ni stvarnog početka ne znamo dobro,
od, recimo, traženja slobodnihmjesta
grobnih (jer jednomna fojničkoj Karauši
vidjeh tablu„Zauzeto“: neko je naručio smrt,
ali ju je valjda čekati valjalo dok otkuje kosu)... Pa nastaviti
izborom kamena nadgrobnog: klasični neki četverokut,
za ukras patetično nešto, knjiga sa stihovima na primjer,
dobro, u ukus dirati ne treba. Ili piramida. Petokraka?
Jest da je malo demode... Stećak, recimo,
pa šara na njemu, rozeta ili bordura biljna,
štit da stavimo, možda, ali od koga da nas štiti?
Od nas dok živi smo, ako već unatrag idemo?
Pa sa groblja se zaputimo pravo u život. Niko
ne primjećuje nas, ali ništa zato. Čeka nas tamo
lijepoga puno, ugode razne... Ali... Da samo bacimo
još jedan pogled u groblje: eno, slegla se zemlja,
drveni istrunuo križ, pootpadala slova... Poduzeti bi
trebalo nešto. Vratiti se. Ali, gdje je sad početak, gdje kraj,
odakle krenuli smo, kamo idemo i je li ovaj tren,
ovaj kasni sat 30.rujna.2013., samo zrnce padajuće u klepsidri
koja će okrenuta biti da sve opet krene ispočetka?