Basic HTML Version
54
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
KRIVOTVORINE
Ako ne budem vidjela španjolsko-portugalsku granicu,
nacrtat ću je prstom preko prozora airbusa 320,
odlučila sam i prepoznala rijeku Tejo
kako teče na mjestu koje joj je ustupljeno
na nepomičnom zemaljskom frizu.
U Portugalu je i stvarnost plava kada teče
bijelom podlogom keramičkih pločica.
Zidovima koji su istrgnute stranice udžbenika
iz povijesti.
Kada u Zagrebu rukujem krivotvorinama brodova
u kuhinjskom sudoperu,
zdjelice su sljedbenici čamaca s Doura.
Kuhinjska krpa je jedini utopljenik
i čekam da joj umjetna rijeka potpiše punomoć
pa da se i ona poput nje rasprostre sudoperom.
U stanu nema oblaka ni neba.
Jedino sam tijelo iz kojeg se izliježe sjeverac.
Ni nakon što se popnem na Velebit
u kuhinji nema neba, ni planina.
Dok perem šalice od kave,
u vezenoj bijeloj bluzi bit ću ja oblak
iz kojeg izrasta duplikat Bijelih stijena.
DŽEPNO IZDANJE
Kada bih navodila sve selice,
pa i one poput boja, raspoloženja, vremena,
zasigurno ne bih preskočila ljeto.
Kada mi ono postavi zasjedu,
izbliza motri kako teško izabirem
pravac uz ili niz rijeku,
kao da biram između dvije jabuke.
Kada mi postavi zasjedu,
vidi da izabirem put šikarom
kao da naslijepo izvlačim jabuku
iz košare.
No ljeto se katkada udaljuje od samoga sebe
pa i od svojih temperatura.
Na autocesti u Gorskom kotaru ono je
u stanju zamrznuti lažljivu rečenicu
i trenutak u kojem je izgovorena ostaje iza nas
kao automobil okamenjen u planini.
Pokraj njega ćemo prolaziti i kada ljeto ode.
Zamisli da je nebo samo velika foto-tapeta,
nekoliko dana kasnije reći će Davor.
Podići ću glavu kako bih vidjela
na koliko je mjesta prokinuta.
Opipat ću nogavicu kako bih provjerila
jesu li se u hlačama još zadržali sol i pijesak,
jesam li osigurala barem jedan primjerak
džepnog ljeta.