Basic HTML Version
20
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
Zagrebački mjesečnik «Ilustrovani list» izvještava
o njegovoj pogibiji;
Juraj Tomičić, sin Luke Tomičića iz
Lovinca, poručnik ces. i kr.16. pješačke pukovnije i činovnik
Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, pao je hrabro se boreći
– pogodjen od neprijateljskog taneta – dne 28. srpnja
o.g. u 8 sati na večer na ratištu..
45)
Isti broj Ilustrovanog
lista izvještava o smrti još jednog službenika Hrvatske
štedionice; ..
Kako se službeno sa sjevernog ratišta javlja,
poginuo je tamo 28.. pr. mj. junačkom smrti na bojištu oko
Stanislavova c. i kr. kadet Miroslav Klier, činovnik bjel-
ovarske podružnice Prve hrvatske štedionice. Klier je bio
rodom iz Zagreba. Osnovne škole polazio je u Virovitici i u
Križevcima. Pokojnik je nastavio nauke u trgovačkoj aka-
demiji u Zagrebu. Pred sam rat položi sa izvrsnim uspjehom
zaključne ispite na istom zavodu i to kao jedan od pona-
jboljih djaka od početka zavoda. Poslije svršenih nauka
dobio je mjesto kod Prve hrvatske štedionice u Bjelovaru, te
je uživao poradi svoje poznate spreme i marljivosti, veliko
uvaženje medju pretpostavljenima, a poglavito medju
svojim drugovima. Medju gradjanstvom nailazio je uvijek
na tople simpatije. Koncem mjeseca srpnja 1915. morade
nastupiti vojničku službu te je časničku školu u Ogulinu,
poslije na Rijeci sa lijepim uspjehom apsolvirao. Počevši od
mjeseca veljače o.g. nalazio se je neprekidno na sjevernom
ratištu. Prigodom jednog juriša rano jutrom dne 27. pr. mj.
smrtno ga rani tane u prsa, kojoj rani još isti dan podleže,
ispustivši svoju plemenitu dušu.
46)
Zaustavljanje povlačenja i boravak
uz rijeku Bistricu Solotvinsku
Postupno se povlačeći pred jačim ruskim snagama
prema zapadu hrvatske postrojbe XIII. zbora dolaze sredi-
nom kolovoza 1916.g. južno od Stanislavova do rijeka
Strimbe i Bistrice Nadvirjanske a zatim se uz teške borbe
zaustavljaju na pozicijama oko rijeke Bistrice Solotvinske.
Ovdje se raspoređuju između riječice Sadžavke i Bistrice
Solotvinske od Zagvozda (ukr. Zahvizd), Starog Lisecja,
Nyvočyna, Hrynivky, Hlyboke, Hmelivky, Rosiljne, Stebnyka,
Sadžave, Hlybivky, Starih Bohorodčana. Uz većinu preživjelih
vojnika hrvatske postrojbe su ovdje već bile početkom kar-
patskih operacija, u proljeće 1915. godine. Uz tek pojedina
čarkanja s Rusima ovdje će provesti naredne mjesece sve
do konca 1916. godine i sve do ožujka 1917. godine kada
počinje snažna protuofenziva austrougarske vojske.
U to vrijeme, u Hlybivki, selu uz gornji tok riječice
Sadžavke, lijeve pritoke Bystryce Solotvynske, bilo je
pukovnijsko sjedište 25. i 26. domobranske pukovnije.
Tu će 7. siječnja 1917. biti obilježen i proslavljen
spomen-dan 26. karlovačke pukovnije za uspomenu i
sjećanje na bitke kod Toporivca i Raranče od 24. prosinca
1915. do 7.sječnja 1916.g.
47)
45 Ilustrovani list, br. 36, Zagreb 2. rujna 1916, 843.
46 isto
47 Arhiv Hrvatskog povijesnog muzeja, Ratno-povijesni
U Hlibovki je 8. travnja 1917. na vojnom gro-
blju palih hrvatskih ratnika ovih dviju pukovnija svečano
otkriven spomenik. O tom događaju je zabilježeno;
«
U spomen svojih palih junaka uredila je
zagrebačka 25. i karlovačka 26. domobranska pukovnija
na sjevernom ratištu prekrasno groblje, u kojem počivaju
na poljuslave poginuli hrabri hrvatski domobrani. Nedav-
no je odkriven i prekrasan spomenik za pale junake, i to
u prisutnosti zapovjednika, svih časnika te momčadi 25.
i 26. pukov. Spomenik i portal groblja nose slijedeći napis;
«Slava junacima zagrebačke 25. i karlovačke 26. domo-
branske pješ. pukovnije.
B o g i H r v a t i ! Za kralja i domovinu!» Pod
tim uzvišenim geslom počivaju Hrvati u tudjini vječni
sanak! Svečanost odkrića spomenika obavljen je veličajnim
načinom
.»
Na fotografijama koje se prilažu prikazan je ulaz
u groblje i drvena crkva u narodnom stilu, groblje palih
hrvatskih vojnika, prikaz svečanosti otkrića spomenika
na kojem se vidi veliki broj hrvatskih vojnika i časnika uz
nazočnost još većeg broja domicilnih seljana u narod-
nim nošnjama u još većem broju i kameni spomenik sa
spomen-pločom i kruništem u obliku lovorova vijenca.
48)
Na svojim postavima uz rijeku Bistricu Solot-
vinsku 28. veljače 1917.g u mjestu Niewoczyn (ukr.
Nyvočyn) jugozapadno od Stanislava 36. zagrebačka
C.K. divizija; 53. zagrebačka i 16. varaždinska pukovnija
obilježili su druga godišnjicu sjećanja na bitku kod Siele-
spisi 26. domobranske pješačke pukovnije, Izvještaj pukovnika Bolteka
Pintara; Res. Nr. 82/1916.; Ehrfarungen der Kampfe vom 24/XII. 1915.
bis 7. Janner 1916. bei Toporotz – Rarancze,. Vidi; Dadoh zlato za
željezo, Ela Jurdana; Dokumentarna zbirka I. 83, f.n. 144, 145., 83.
Ovaj spomen-dan biti će obilježen i iduće 1918. godine
u mjestu Kisseleu /ukr. Kysyljiv/ na riječici Sovycja sjeveroistočno od
Zastavne. Ovdje je nedaleko austrougarske granice na Dnjistru, nakon
potpunog potiskivanja Rusa sa prostora Istočne Galicije i Bukovine, bilo
sjedište 26. karlovačke pukovnije.
48 Ilustrovani list, broj 20, Zagreb, 19. svibnja 1917, str.424.
Spomenik u Striju