Basic HTML Version
158
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Drozdovi
Ovoga jutra
dva su se drozda
u zelenom polju
vrtjela i bacala
bijele vrpce
svoje pjesme
u zrak.
Ja nisam imala
Nikakva druga posla
nego da slušam.
Ozbiljno
kažem.
U Grčkoj,
davno,
stari je par
otvorio svoja vrata
dvojici stranaca
koji nisu,
ubrzo se pokazalo,
uopće bili ljudi,
već bogovi.
To je moja omiljena priča –
kako stari par nije
imao gotovo ništa dati
osim voljnosti
pažnje –
međutim samo zbog toga
bogovima su se svidjeli
pa su im dali blagoslov –
kad su se uzdigli
iz svojih smrtnih tijela,
poput milijuna čestica vode
iz izvora,
svjetlost
se prostrla u sve kutove
kolibe,
a stari je par,
potresen shvaćanjem,
pognuo glave –
ali još uvijek nisu tražili ništa
osim teškog života
koji su već imali.
A bogovi su se smiješili, u nestajanju,
lepećući krupnim krilima.