Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
147
BEZ OŽALOŠĆENIH
nekadašnji potomak
ovdašnje begovske porodice
s mukom i napornim dugogodišnjim radom
uspio je vratiti sve osim titule
neposredno nakon vjenčanja
s djevojkom
koju je doveo s jednog putovanja
i kojoj po ljepoti nije bilo ravne u čaršiji
uselio se u veliku bijelu kuću
nadomak grada
sreća porodičnog života
godinama je trajala
nakon četiri sina
rodila mu se kćerka
danima je ozaren hodio gradom
časteći slaveći
neprestano ponavljajući da je on sada
najsretniji čovjek na svijetu
međutim vrijeme je prolazilo
i umjesto da izraste u ljepoticu poput majke
što su svi i očekivali
djevojčica nije napredovala
pretvorila se u patuljka
otac je okolo cijele kuće
dao sagraditi veliku kamenu ogradu
koja je još više privlačila pažnju
znatiželjne čaršije
a oni rijetki koji bi u kuću i kročili
kažu da je nikada nisu vidjeli
počeo je kopniti
sve više vremena provodeći
u mračnim gradskim kafanama
sada neprestano ponavljajući
da je ona njegov najveći stid
te da je sada najnesretniji čovjek na svijetu
jednog majskog dana
u gradu je osvanula njena osmrtnica
bez fotografije i bez ožalošćenih
kao da i oni nešto kriju
ljudi su po kućama kafanama dvorištima
šapatom govorili o njenoj smrti
ni na dženazu nisu otišli
pričaju da su je
sahranila braća