Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
81
da „sve po tebi postane“,
obuzeta vjerom sudioništva,
izravna pristanka,
dah nepcu
i brzina toploga izdaha.
Bijaše li to vrt
obećana jezika?
X.
Raslinje zadržava klorofil
zelenu tkanicu
tvojega svjetlonoše,
štit modrine
nevidljivi posjedu.
Sada tamo na vratima
izgovarač prostire
tvoje poslanje
objavom pitanja o Tebi,
rastjerujuć mrak
s tvojega nebosklona,
s kojega kapa novi dan
i kupa kapke
dobrojutrosuncem,
pridošlom rječitošću,
glasonošom jezika.
XI.
Istrgnuh te iz korijena,
ali uzalud,
zakorijenjena postaješ
izravno tlo sječiva boli
mraku unutarnjem,
tjesnac zvuku
što se o oštre hridi razbija,
vjetar uzajamnosti,
što od tebe do mene puše
šupljim zvukovima zbori,
žiljem što odolijeva,
usprkos navali stanki i pauza.
Imenovateljice,
presudi točkom.
XII.
Ponavljam te,
ali ti
odavno ne stoluješ u sebi,
bezdušno lebdiš nad
razbacanim slovima, glasovima,
svaki smisao svoju kuću traži.
Ispovijedaš li to stvaranje
prije početka svijeta,