Page 78 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
73
pjesnik u prolazu
neki muškarac jurnuo je nenadano preko ulice,
stisnuta mu šaka prijeteći prema meni usmjerena,
i kod mojih se nogu srušio na pločnik.
svi su prolaznici počeli zuriti u mene
dok sam se naginjao nad zgrčeno tijelo,
preveć zapanjen da išta pokušam učiniti.
ini ljudi počeli su se okupljati oko nas,
pokazivati prstom prema meni, a ja oćutjeh
straga me dvije ruke u snažan zagrljaj grabe.
s dobrano neprijateljskim licima posvuda
oko mene, odustao sam od odupiranja; ja sam
pjesnik, dospio sam promrmljati, stranac ovdje,
nikad ovoga nisam vidio; upravo sam,
izgovorih nešto glasnije, razmišljao
o sljedećem stihu u svojoj novoj pjesmi.
no odlučni promukli glas dahtao mi je u uho,
a zahvat postajao sve čvršći: da nisi
ovdje bio, ovo se nikad ne bi dogodilo,
i ovaj čovjek ne bi nikad na ovakav način
umro, upravo tu, tu kod tvojih nogu,
što me je nagnalo na grozničavo razmišljanje,
što li sam mogao tom čovjeku učiniti,
u prošlosti, možebit u onoj drugoj zemlji,
pa me on nekako prepoznao i..., ali što?
je li on mogao neprijatelj nekoć biti,
držati me u križu končanice i ja mu umaknuo
pa je sad, vidjevši me, htio dovršiti posao?
lice mu je bilo u grču, otkrivajući, možebit,
staru mržnju, možebit čak zapanjenost
da sam još živ i stoga potencijalni svjedok;
ili, jesam li ga spomenuo, premda neizravno,
u pjesmi i on zaključio kako sam na nj ciljao,
bijesan sad na ono što sam kazao i obznanio?
…………….
kad su moje izbjegličke isprave bile pregledane,
obećanje dano kako neću pokušati iz grada
šmugnuti ako me se još bude trebalo,
izišao sam iz policijske postaje dvije ure
kasnije i otišao natrag do istog mjesta
na pločniku, hoteći vidjeti mogu li nešto
otkriti, rekonstruirati zbiljsku njegovu nakanu
u času smrti, premda sam se pokušavao uvjeriti
on je samo mogao imati nešto protiv moje poezije.