Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
71
otići od sebe
bilo je možebit još nekoliko stvari
za učiniti,
nekoliko ubogaljenih poruka
koje je trebalo odnijeti
prije no što se sebi vratim
da vidim je li nešto
ostalo od mene
u krajobrazu raseljena pamćenja
gdje međaši nisu ništa drugo
doli nagrđene humke, um se počinje igrati
skrivača sa samim sobom kako bi vratio
natrag ono što je jednom bio prisiljen pokopati
na drugoj strani polja bila je kuća,
ispred nje stajala neka osoba; htjela je
ključ što je oko mojega vrata visio,
premda su na kući sva vrata bila
raznijeta granatama,
što je kazivalo
kako je mene čekala, da se izručim
u nadi život ću svoj spasiti, kao talac
samo moje vidno polje ostati
prizor u kojem sam sada nije isti,
scenu su postavili neki ini scenografi,
premda vidim sebe kako prilazim pojavi
s ključem što joj oko vrata na lancu visi,
ruka mi je ispružena, prsti spremni
dotaknuti joj bezizražajno lice,
kad ptica
što je načas na bodljikavoj žici sjedila
put neba prhnu i ja stišćem šake
da krv zaustavim što mi iz dlanova
procuruje i potom od sebe odlazim