Page 75 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

70
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
i otišao pogledati, siguran da su mi ruke
posve na vidjelu, no neki muškarac
kojeg nisam znao samo me je odmjerio
i promrmljao: Gotovo je, prekjučer je potpisan
sporazum; išta vrijednoga u ovim stanovima?
Izjurio sam van, zaslijepljen načas suncem,
i potom raspoznao kako ona trojica
ponovno sjede na stepenici i piju pivo.
Tko me je od vas htio ubiti, viknuh,
glas mi bio koliko poremećen toliko komičan,
i jedan se od njih nacerio i odmahnuo
rukom, premda sam kroz zjapeću rupu
u ulaznim vratima dospio vidjeti cijevi
tri snajpera na snježno bijele pločice
zida naslonjene poput ribičkih štapova.
u razredu
noć polagano guši svjetlo
dana i ona zatvara knjigu
ruka joj ostaje lebdjeti nad naslovnicom
Povijesna početnica: kratak vodič
gledamo jedno drugo
kao da hoćemo upamtiti
izraz lica prije no što postane
vlastita sjena
krov je zgrade pougljenjen kostur
pod razreda posut udžbenicima
bilježnicama selo napol spaljeno
napušteno osim jednog tovara
što je u polju revao dok smo nas dvoje
dolazili cestom dvije životinje
prilazeći oprezno jedna drugoj
kako bi se po mirisu prepoznale
stavila je dvije ručne bombe
na klupu i ove mi sad izgledaju
poput golemih egzotičnih krušaka
kojima ćemo se pogostiti
Povijest nas treba naučiti
nečemu ali to nikad ne čini veli
ona povišenim glasom ja zurim
u školsku ploču i prepoznajem poruku