Page 74 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
69
snajperist i ja
Kad su svi pobjegli iz zgrade, izluđeni
snajperistom i granatama, prenio sam
preostalu hranu u podrum i sjedio
u svojem pregratku, plaćenike s one strane
ulice iz svijesti prognao, premda su mogli
upasti kad god bi im se prohtjelo.
Obnoć sam spavao na drvenoj ploči,
donji joj se kraj naslanjao na stari
peraći stroj, gornji na komodu bez ladica,
najmanja moja kretnja nalijevo il nadesno
pretvarala je u splav na olujnom moru.
Spavao sam poput mrtvaca, ruku sklopljenih
na prsnom košu, s glavom na putnoj torbi
sa slikovitom oglasnom naljepnicom:
U Rim Doći Je Kao Kući Poći, il obratno,
poput dojenčeta kad mi je um iskopčao ćutila.
Nije mi trebala budilica da me ujutro
probudi jer snajperist bi točno u devet
počeo svoj rutinski radni dan, kljuvao
po zgradi poput nekog divovskog djetla.
Počeo sam se oslanjati na njegovu pedantnost,
desetominutni predah između nizova
dopuštao mi odjuriti u prizemni stan
da se pomokrim il nakupim pitku vodu.
A tada jednoga dana prespavao sam dobru uru
i probudio se u mrtvoj tišini, dobrano ljut
zbog toga, kao da me je netko iznevjerio,
izdala ura koje su baterije nenadano crkle.
Postao sam zabrinut, zbog njega, a i sebe:
što se dogodilo, je li nešto spremao,
odlučio doći u vežu i pronaći vidljivu metu,
ili je maknut jer nije valjano posao obavljao;
gotovo sam van htio izići i viknuti:
Što se to zbiva, imam pravo znati.
Sljedeći dan odšuljao sam se do prozora
na najvišem katu, stavio šešir na držak metle
i pustio da proviri, no ništa se nije dogodilo,
čak ni kad sam ga lijevo i desno zibao
kao što bi to mamurni pijanac činio.
Čekao sam dva dana, u sumrak išao
kroz napuštene stanove, u jednom našao
limenku graha ispod sofe; drugi dan,
hoteći odagnati iz svijesti zamišljene
zvukove s pločnika, bacio sam pogled
s prozora i opazio tri muškarca kako piju
pivo sjedeći na stepenici s one strane ulice,
jedan me ugledao i uperio prst u mene
prije no što sam dospio prignuti glavu
i otpuzati, ćuteći lupanje srca u suhom grlu.
Ispružen na splavi te noći, zurio sam ukočeno
u kut, čekajući da zadnji batrljak svijeće
samoga sebe uguši, hoteći si istodobno razjasniti
zašto bi jedan pauk i dalje preo svoju mrežu
na mjestu gdje samo šala nadanje je bilo.
Ujutro sam čuo korake u veži